Prva studija o nošenju marame u Njemačkoj

U medjuvremenu je osam saveznih zemalja zakonom zabranilo nastavnicama muslimankama da drže nastavu sa maramom na glavi. To vodi ka daljim debatama i sukobima mišljenja. Početkom sedmice je zabilježen slučaj u Sjevernoj Rajni Westfaliji, gdje je 12 učiteljica željelo držati nastavu sa maramom, ali to nisu smjele zbog zakona.

Do sada nije bilo nikakvih istraživanja zašto žene u Njemačkoj nose maramu. Jedna studija koju je izradila fondacija Konrad Adenauer, bavi se tom problematikom.

Riječ je o marami koja se nosi na glavi. Tačnije rečeno, o marami sa kojom muslimanke vjernice pokrivaju svoju kosu i vrat.

Krajem septembra je fondacija Konrad-Adenauer-Stiftung , po prvi puta ispitivala zašto muslimanke u Njemačkoj nose maramu. Frank Jessen iz instituta za interkulturalni menadžment i političko savjetovanje u Dizeldorfu je koautor ove studije:

« Osnovni razlog zašto Turkinje u Njemačkoj nose maramu je religiozno motiviran. 97 porcenata smatraju vjerskom obavezom da nose maramu. Dakle, nikakav politički motiv ne stoji u pozadini, nego religiozni».

Debate o marami su u javnosti bile i ostale obilježene sumnjama i često predrasudama prema ženama koje nose maramu. Frank Jessen:

« Mi smo pokušali te predrasude uvezati u jedan pojam ili simbol, i to je često bilo- « politički simbol ili politička pozicija». Tačnije, žena koja nosi maramu se vidi kao neko ko zastupa politički islam i pokušava svijet tako promijeniti da izgleda kao na primjer Iran ili Afganistan u vrijeme Talibana».

Za izradu studije je ispitano 315 žena turskog porijekla starosti od 18- 40 godina. Turskih žena jer ih je mnogo više u odnosu na ostale nacije. Za autore studije , saznanje da žene skoro isključivo nose maramu iz religioznih motiva, nije bilo nikakvo veliko iznenadjenje:

« Za osobe koje rade u ovom okruženju i poznaju tematiku, zaista nije iznenadjujuće da žene misale samostalno, da one nisu samo domaćice u kuhinji, nego intelektualke i politički svjesne. To nije nikakva novost za sve koji pozanju tematiku i materiju».

Još jedna predrasuda prema ženama koje nose maramu je da su one navodno prisiljene od strane muževa, majki, očeva ili drugih članova obitelji da nose maramu. Dakle, da je marama znak za potlačenost žene, misel mnogi Nijemci.

U studiji medjutim, žene navode da druge osobe u njihovoj odluci da nose maramu igraju neznatnu ulogu. Upravo suprotno. 87 procenata ispitanih žena nose maramu iz vlastitog uvjerenje. Takodjer i 40- godišnja Seynep Sahin iz Kelna, ističe neovisnost u odluci:

« Zbog religije nosim maramu. Ne zato što moram, je želim, a ne moja majka, ili moj muž, ili bilo ko drugi, ja sama želim».

U pitanjima o poimanju porodice, države i zanimanja, istraživači su utvrdili veliku saglasnost sa stavovima njemačkih žena. Kada je u pitanju partnerstvo, sloboda, dom, finansijska sigurnost ili želja za djecom, stavovi su veoma slični. Da li su žene sa maramom u Njemačkoj integrirane ili su dio tzv. paralelnog društva.?Frank Jessen:

« One su u odredjenom smislu integrirane, ako se pogleda da njihovi stavovi odgovaraju stavovima njemačkih žena. Nisu integrirani u smislu da je za njih još uvijek zemlja prave identifikacije više Turska nego Njemačka».

Provedena studija može dati značajne smjernice politici za uvodjenjem više kurseva jezika ili integracije, smatraju autori.

To da su sada po prvi puta ispitane same žene koje nose maramu, predstvalja izuzetan korak na putu dijaloga. Mada, je njemačkom društvu i dalje teško da prihvati nošenje marame:

« To zavisi i dalje od toga da se marama vidi kao nešto strano i politički motivirano. Ova studija, koja doduše nije reprezentativna može nešto pokrenuti u pravcu da se razotkrije postojanje političkog simbola, tako da se smanji strah od uznemirenja. Jer, žena sa maramom na glavi ne razmišlja mnogo drugačije od bilo koje njemačke žene».