Prvi solo- album palestinske pjevačice Reem Kelani

Jedna od onih ličnosti iz svijeta kulture koja se u dijaspori zalaže za miran suživot na bliskom Istoku je palestinska pjevačica, koja živi u Londonu Reem Kelani. Ove jeseni će održati koncert u Berlinu.

« Zovem se Reem Kelani i ja sam palestinska pjevačica. Pjevanje, Palestina i moje biće su egzistencijalno povezani. Ja sam Palestinka u dijaspori, odrasla u dvojezičnom miljeu, sa arapsko- muslimanskim korjenima. I dolazim iz ekumenske zemlje, što znači da u sebi nosim judaizam, hrišćanstvo i islam istovremeno», kaže Kelani. Na njenom prvom solističkom albumu obradjene su tradicionalne palestinske pjesme. « Žene iz Nazareta prolaze dolinom. Mnoge sa djecom u naručju.. djevice brane svom snagom svoje blago.. pozivaju: imali ikoga da nam pomogne?" Tako jedna palestinska narodna pjesma iz 19 stoljeća opisuje patnju žena, kada su umarširali vojnici osmanske imperije. Na svom prvom solo albumu, Reem Kelani interpretira ovu i druge palestinske tradicionalne pjesme na jedan novi način.

Odrastajući u Engleskoj i Kuvajtu, tek je sa 13 godina na ljetnom raspustu upoznala grad snažne palestinske tradicije Nazaret na sjeveru Izraela. Bila je pozvana na svadbeno slavlje: « Doživjela sam ono što sam ranije samo osjećala : mi postojimo, imamo jedno mjesto na karti svijeta. Žene su zamamno igrale, mlade, stare, debele, sa maramama na glavi, zlatnim zubima, ali uvijek sa zanosnim osmijehom. Kada sam to vidjela, bila sam ponosna da i ja tu pripadam».

Ovaj doživljaj probudio je kod Reem Kelani interes za tradicionalnu palestinsku muziku. Kasnije je kao etnomuzikolog putovala po Bliskom Istoku i zapisivala pjesme žena izbjeglica, koje su obradjene na njenom debitanskom albumu « Sprinting Gazelle». ( Gazela u trku)

Ali, njeni muzički korijeni su mnogo dublji. Od oca, palestinskog ljekara u Kuvajtu, naslijedila je kako ljubav prema učenju Kurana i perzijskom pjevanju, tako i ljubav prema džezu i svingu, a njena posebna strast je blues .

Pjesmu pod nazivom» Jerusalem», prema tekstu palestinskog pjesnika Mahmuda Darwisha izvodila je Kelani 2003. godine zajedno sa izraelskim saksofonistom Giladom Atzmonom. Zajednički album « Exile» nije bio samo politički, nego i muzički izuzetan uspjeh. Kelani je doduše kasno započela internacionalnu karijeru sa skoro 40 godina. Sama se ne stidi govoriti o razlozima, prije svega strahovanju od reakcija svoje tradicionalne porodice, jer kako kaže: « Kada jedna žena pjeva na arapskom, to je mnogo grešnije nego u evropskoj muzici... i mnogo duhovnije.. Bol za izgubljenom zemljom prožima muziku Reem Kelani. Ali, za nju Palestina nije samo geografski pojam jedne zemlje. To je metafora drame ljudske egzistencije: protjerivanje, otudjenje, neispunjene nade.

« Decenijama je palestinska muzika u prvoj liniji bila orudje političke borbe i pobune. Ali, kad ja izvodim pjesmu o ljubavi iz 19. stoljeća, to je takodjer jedna vrsta pobune, to je moj jihad, kada pjevam takve pjesme, a ne samo- moja je zemlja zauzeta i ja se želim vratiti. Ne, ja želim pjevati ljubavne pjesme.. love is love , yaani...

« Moja majka se nikada nije složila s tima da ja pjevam, jedan brat ne govori sa mnom, imam religiozne rodjake koji kažu svaki novac koji zaradim pjevanjem je zabranjen, haram. Da upotrijebim biblijsku analogiju, to je težak križ koji nosim. Ali, zbog toga i postoje križevi. Radije ga nosim, nego da prestanem pjevati».