Pušenje ponovo stiglo na TV?

Ti "drugi pušači" su se kao gosti pojavili u TV emisiji "Roche & Böhmermann", koja se emituje na kanalu za kulturu ZDF-a. Koncept emisije je sljedeći: u studiju se nalazi slabo osvijetljeni sto sa starim mikrofonima, za kojima sjedi pet gostiju i dva voditelja: Charlotte Roche i Jan Boehmermann. Iako voditelji, kako kažu, nisu pušači, pušači su izrazito dobrodošli u njihovoj emisiji. Jan Boehmermann (inače komičar, op.ur.), glumeći nevinašce, kaže: "Ja tu nemam nikakvog uticaja. Zapravo su pretplatnici ti koji žele vidjeti pušače na televiziji. Mene to boli, i u plućima i u duši, ali ništa ne mogu promijeniti!" I dok se gosti-pušači raduju ovakvoj emisiji, kod nepušača to izaziva odbijanje. Farin Urlaub, frontman pank-rok benda "Doktori" ("Die Ärzte") otkazao je svoje učešće u emisiji. On nije želio nastupiti u emisiji, koja nudi platformu za nastup pušačima.

Od 2007. u Njemačkoj su na snazi zakoni, koji nepušače štite od za zdravlje opasnog dima. Od tada su pušači protjerani iz vozova, ureda i kafana. Samo na pozornicama i na filmskim setovima dopušteno je još pušenje. Udruženje nepušača "Pro Rauchfrei" uložilo je žalbu ZDF-u i podnijelo krivičnu prijavu protiv produkcione firme koja producira emisiju. Oni žele po svaku cijenu spriječiti da se i drugi kanali ugledaju na ovaj geg i počnu pozivati pušače u studio. ZDF na sve ovo gleda opušteno. Indendant Markus Schächter kaže kako je pušenje zapravo samo sredstvo stilsko-umjetničkog izraza, kojim se estetski želi asocirati na talkshow iz starih vremena.

TV studiji kao saloni za pušenje

Prije su diskusije na televiziji bile pravi saloni za pušenje. Toliko je dima bilo u studiju da su se ponekad teško mogli razaznati gosti, koji su učestvovali u debati. Uz obavezno pušenje su nastali i legendarni intervjui u istoriji njemačke televizije. Ekscentrične zvijezde kao što su Klaus Kinski, Romy Schneider ili Nina Hagen su u oblacima dima pisali istoriju televizije. Austrijski filozof Robert Pfaller smatra da pušenje tada nije bilo drsko ponašanje, već svakodnevno sredstvo uživanja, bez kojeg se nije moglo niti željelo. Poput elegantne haljine i lijepog ponašanja pušenje je spadalo u civilizirane manire modernog društva.

Bilo da je riječ o filmu "Casablanca", "Sherlock Holmes" ili filmu "The Good, the Bad and the Ugly" (Dobri, loši i zli") bez cigarete ili lule nije bio zamisliv glavni junak filma. Kolutovi dima i cigareta u ustima sugerisali su muževnost, opuštenost i avanturistički duh. Cigareta u ženskoj ruci bila je simbol slobode i zavodljivosti. U vremenima kada nisu bile dozvoljene obnažene žene, cigareta je bila metafora erotičnosti. No u Holivudu je sve počelo, ali tamo se i završilo.

Bilo kako bilo, za njemačku televiziju ali i cijelo društvo važi jedno pravilo. Pušenje je zabranjeno. Ko ipak u TV-emisijama puši, mora računati sa kritikom. Roche i Boehmermann to dobro znaju. Ali oni pušenje koriste za ciljano probijanje tabua, ali i da bi se ogradili od "dosadnog mainstreama". Konačno, oni su dobro izvježbani, kada je riječ o provokacijama. Ilegalne droge nisu dozvoljene. Ali viski je našao stalno mjesto na stolu u TV-emisiji "Roche & Böhmermann".

Autori: Michael Hartlep / Jasmina Rose

Odgovorna urednica: Marina Martinović