Putinova dobro sračunata igra

Rusko djelovanje u Ukrajini otvara mnoga pitanja buduće vanjske politike Kremlja i njegovog ophođenja sa krizama van ruskog susjedstva: koje bi zemlje također mogle pasti pod povećani pritisak Rusije? Da li istočna Evropa ostaje stabilna i koliko će to uticati na druge konflikte kao što su oni u Iranu i Siriji? Da li je Vladimir Putin još uvijek pregovarač kojem se može vjerovati i sa kojim se mogu pronaći zajednička rješenja?

Ruski predsjednik Vladimir Putin je u svom nedavnom govoru pred predstavnicima parlamenta djelovao dosta emocionalno. Međutim, mnoge stvari ukazuju da je sve dobro proračunato i da prvenstveno u vidu ima pozicioniranje moći u vlastitoj zemlji. Kao i kod svakog dugogodišnjeg vođe i kod Putina postoji opasnost da građani, ali i njegovi tijesni saradnici stave pod znak pitanja njegovu legitimnost i počnu tražiti alternativu. Dogovor o zamjeni pozicija koji je 2011. godine postigao sa tadašnjim predsjednikom Dmitrijem Medvjedovim i Putinov povratak u Kremlj, izazvalo je razočarenje kod ruske srednje klase.

U Rusiji kao i u drugim evropskim zemljama i SAD postoje pokreti protiv establišmenta sa desnopopulističkim, nacionalističkim i ekstremističkim tendencijama. „Da takvima ne bi dao prostor za djelovanje, Putin je stvar uzeo u svoje ruke“, kaže Putinov biograf Fiona Hill sa Brooking instituta u Vašingtonu. Otkako se 2012. godine vratio u Kremlj, predstavlja se i kao vođa konzervativnog pokreta u savezu sa Pravoslavnom crkvom. Stalno ističe značaj ruske kulture i istorije i Ukrajinu predstavlja kao sastavni dio toga.

Putinovo mjesto u istoriji

Iz ove perspektive revolucija u Ukrajini izgleda kao direktan napad na Rusiju i lični Putinov poraz, što objašnjava odlučnu i agresivnu intervenciju na Krimu. “Istorijsko ponovno ujedinjenje sa Krimom“ Putinu osigurava mjesto u istoriji i povećava popularnost.

Postoji sumnja da Rusija jednostavno ne prihvata potpisivanje evropskog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Gruzijom i Moldavijom. Također treba računati s tim da će Rusija povećati pritisak na bivše sovjetske republike, posebno na Bjelorusiju.

Rusija pokušava spriječiti da se nađe međunarodnoj izolaciji. Putin želi da se na međunarodnoj sceni posmatra kao najuticajniji predsjednik. Pozicije, kao što je stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, još uvijek su potvrda ruskog značaja u svijetu. Putin tvrdi da se Rusija drugačije pridržavala pravila međunarodnih organizacija nego Zapad na Kosovu i u Libiji.

Saradnja u rješavanju nesuglasica sa Iranom

Ruski stručnjak Dimitri Trenin iz „Carnegie Moskow Cener“ smatra da će Rusija i dalje sarađivati sa Zapadom kada je riječ o temama kao što su Iran i uništavanje hemijskog oružja u Siriji. „Ako se odnosi Rusije i Zapada pogoršaju, to će se odraziti i na slučajeve kao što su Iran i Sirija“, kaže Trenin.

Rusija nema interesa da Iran postane atomska sila. Ali uticaj na Iran bi Rusija mogla koristiti za provođenje u svojih interesa u Ukrajini. Volker Perthes, direktor Fondacije za nauku i politiku u Berlinu kaže da se ruska strana i dalje zalaže za održavanje treće konferencije o Siriji i da je aktivna u razgovorima o spornom iranskom atomskom programu. „Postoje zajednički interesi Rusije i Zapada da Iran ne postane atomska sila“, kaže Perthes koji je manje optimista kada je riječ o Siriji. Predsjednik Al Asad računa s tim da Rusija i Zapad neće vršiti zajednički pritisak. Kada je riječ o građanskom ratu u Siriji i ranije su ove dvije strane imale različite ciljeve.

Autori: Silvia Stöber /Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić