Radno mjesto - oltar

Za razliku od katoličkih, protestantskim župnicima je "lakše": od njih se ne traži da čitav život posvete samo Bogu, nego smiju imati i svoje obitelji. Ali kod njih je problem što se župnici biraju - a župa i vjernika ima sve manje. To pogađa obje velike kršćanske crkve u ovoj zemlji, a to znači i sve manje novca u blagajnama crkava. Kod protestanata to znači da se oni koji završe teologiju moraju pomučiti da bi pronašli župu koja ih želi za pastora. Usprkos tome - i usprkos vrlo teškom studiju - studenata na protestantskim sveučilištima ne nedostaje.

Hebrejski, starogrčki, latinski...

Tako je to i na Visokoj crkvenoj školi u Wuppertalu. Henriette Rerich je oduvijek željela postati pastorica u nekoj župi i zbog toga joj nije teško proučavati Bibliju ni u izvornom tekstu na hebrejskom. "Morala sam još polagati sva tri jezika - latinski, starogrčki i hebrejski. To sam položila ovog ljeta i uvijek sam slušala kako se ovdje mogu dobro naučiti ti jezici. Tu su mali razredi, mogu se lako formirati grupe za učenje s nekoliko studenata, i tako to bolje funkcionira."

Dobri su, tvrde studenti, i profesori, a za savjet se mogu pitati i docenti ili starije kolege. Zato ova crkvena škola u Wuppertalu i broji 200 studenata. Njih sedamdesetak živi na području crkve koja se prostire na brdu povrh grada. Zato tamošnji stanovnici tu školu često zovu "Sveto brdo". Svi oni dolaze kako bi jednog dana preuzeli odgovornost za neku crkvenu zajednicu. Ali to više nimalo nije lako. Toga je svjestan i Alexander Ernst: "Crkva trenutno ima mnogo više završenih teologa nego što ima novca da ih plaća. To znači da se završeni studenti moraju kandidirati u izbornom postupku kako bi možda bili izabrani za pastora."

"Moramo sići sa 'Svetog brda'"

Studentima je jasno da moraju biti sretni ako dobiju župu bilo gdje u Njemačkoj - ili čak negdje u inozemstvu. Sve to ne plaši Henriette Rerich. "Najviše me zanima pričati ljudima o vjeri, naći negdje zajednicu gdje to mogu činiti. Tu se mnogo radi s ljudima i to je, čini mi se, moj glavni motiv", navodi ona. Da bi postigla svoj cilj, Henriette mora šest godina studirati teologiju. Na tom studiju još nema bachelora i mastera, ali ima puno ispita koje treba položiti.

Usprkos zadaćama, studenti imaju još dovoljno slobodnog vremena, smatra Eril Ju Jang. On je došao u Wuppertal iz Koreje i tu želi završiti svoj doktorat. "Mi već imamo studijski dio bachelora i mastera i tamo se mora učiti kao na traci. Ja sam želio imati više slobode u izboru predmeta i zato sam došao u Njemačku. Tu mogu učiti što želim i to je dobro", navodi ovaj Korejanac.

"Sveto brdo" je mjesto za učenje gdje svatko poznaje svakoga. Ali mnogi studenti znaju da će se, prije ili kasnije, morati spustiti s tog brda, na kojem je crkvena škola, u "pravi" život. Eril će natrag u Koreju, a Henriette razmišlja o nekom drugom sveučilištu: "Mislim da je dobro da se siđe s 'brda' i pođe na neko veliko sveučilište i tamo upoznaju i drugi fakulteti i druga područja - jednostavno, neka druga perspektiva. Ovdje je često sve po starom. Znamo da svatko nekako pripada crkvi, ali u stvarnosti to nije svugdje tako."

Autori: Sabine Damaschke / Anđelko Šubić

Odg. urednica: Marina Martinović