Ranjeni NATO

"Rat u Libiji je pokazao što je NATO u stanju učiniti. Ali i što mu nedostaje." - piše u svome današnjem (31.08.) izdanju Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). Ovaj njemački dnevni list ističe da vojno gledano operacija "Unified Protector" za NATO predstavlja značajan uspjeh. "Nijedna druga zapadna, a kamoli međunarodna organizacija ne bi bila u stanju iz zraka tako sustavno i ciljano uništiti oružane kapacitete Gadafijevih trupa. A i NATO je pri vođenju operacije vješto sve ono izbjegao što bi moglo ličiti na okupaciju ili skrbničko ponašanje. Televizijske postaje ovaj put nisu prikazivale zapadne vojnike, nego arapske borce kako provaljuju ulazna vrata. Iako bi se zasad teško moglo ocijeniti kakav dojam ovaj rat na koncu ostavlja kod arapsko-islamske publike, ne bi se mogao tako lako ni staviti u križarsko-naftno-imperijalističku ladicu, u što je bio uvjeren libijski režim", komentira se u FAZ-u.

Potpuno bez stranaca - to bi bio težak udarac za "Arapobunu"

Ovaj list dalje navodi da pad Gadafija ne znači ujedno i dugoročni mir za Libiju te da bi NATO ipak trebao i dalje držati budno oko kad je u pitanju ova sjevernoafrička zemlja. "Pobunjenici očito ne žele strane sigurnosne snage u zemlji, pogotovo ne zapadne. Ali bolje bi bilo da se Libijci ne ostavljaju potpuno bez strane zaštite. Bilo bi to tragično i teški udarac za 'Arapobunu' (tvorevina riječi FAZ-a o ustancima u arapskim zemljama, orig.: Arabellion, op.a.) kad bi libijska revolucija dovela do jednog dužeg građanskog rata.

Za unutarnje odnose NATO-a je ovaj rat jedno razdiruće iskustvo. Bez američke potpore bi europskim zemljama, koje su sudjelovale u akcijama, bilo veoma teško. Rat je (opet iznova) na vidjelo iznio velike vojne nedostatke, nastale zbog višedesetljetne politike kraćenja u europskim proračunima za obranu.

I u političkom smislu Sjevernoatlantski savez ranjeno napušta bojno polje. Ni polovica saveznika nije bila spremna aktivno sudjelovati u misiji. NATO u konačnici nije više sudbinska zajednica kao što je to bila za vrijeme Hladnog rata, nego tek vojni uslužni djelatnik za promjenljive koalicije Zapada. Zajednička vanjskopolitička volja se sve manje da primijetiti, katkad se čak više ne primjećuju ni vrijednosti koje dijele NATO članice. Misija u Afganistanu je jedina u kojoj još sudjeluje svih 28 saveznika." - komentira FAZ.

Praksa oduzimanja crkvene i druge imovine manjina u Turskoj

Berlinski Tageszeitung (TAZ) u svome online izdanju ove srijede (31.8.2011.) u članku pod naslovom "Arkanđeo dobiva crkvu" piše o tome da će turska država fondacijama armenske, grčke i židovske manjine vratiti oko 1.400 zemljišnih posjeda na kojima se nalaze "crkve, škole, bolnice, fontane, parkovi, stambene zgrade i barem jedna džamija". TAZ o tome piše da premijer Tayyip Erdogan ne bi bio Erdogan da ovaj povrat nije svečano najavio tijekom zajedničkog iftara s predstavnicima manjina 28. kolovoza u dvorištu Arheološkog muzeja u Istanbulu. Ovaj list piše da Europska komisija pozdravlja ovaj zakon i navodi da je on iskorak u primjeni vjerskih sloboda u Turskoj.

"Ovaj korak također znači kraj jedne politike polaganog oduzimanja imovine manjina, koja se događala u nekoliko faza i trajalo do novije povijesti. Tako je na primjer 1974. jedan sud presudio da fondacije manjina ne smiju stjecati novu imovinu. Obrazloženo je to 'nacionalnom sigurnošću'. Iste godine je Turska, nakon jednog grčkog puča, umarširala na Cipar. Država je, među ostalim, konfiscirala nasljedstva ukoliko su bila ostavljena, primjerice, jednoj crkvi. Druga oduzimanja imovine su se provodila zato što su pravne regulative nekim fondacijama otežavale da se one dalje uredno vode. Kad nije pronađen nijedan odgovorni, onda se katkad i arkanđeo Gabrijel upisivao kao vlasnik nekog crkvenog posjeda." - pojašnjava TAZ dosadašnju praksu oduzimanja imovine manjiskim zajednicama u Turskoj.  

Autorica: Marina Martinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić