241111 EZB Staatsanleihen

Prije mjesec dana rejting agencija Moody's je najavila da će provjeriti ocjenu boniteta Francuske. To je dovelo do nervoze na tržištu i Francuska je odjednom za svoje državne obveznice morala da plaća skoro dva odsto veće kamate. Dužnička kriza se očito sa periferije prenosi u srce Evrope. Kamate na obveznice Italije i Španije, ali i Holandije, Finske ili Austrije rastu. Da li bi galopirajući rast kamata mogao da bude obuzdan ako Evropska centralna banka najavi da će kupiti sve državne obveznice koje tržište ne želi da ima?

Upravo ovakvu politiku finansiranja države već godinama sprovode američka Federalna banka i Banka Engleske. Zbog toga Velika Britanija plaća za svoje državne obveznice male kamate kao i Njemačka, mada stanje s dugovima ove ostrvske države nije ništa bolje nego u ostatku EU. Sve više političara i ekonomista stoga traži da Evropska centralna banka počne sa istom praksom.

Kada privremeno rješenje prelazi u trajno?

Jedan od onih koji se tome ipak protive je Rolf Langhammer, potpredsjednik Instituta za svjetsku politiku sa sjedištem u Kilu: "Ne treba kopirati lošu politiku. Američka Federalna banka stalno ponavlja kako je to vanredno rješenje zbog krize, kako to nije trajno rješenje."

Problem je što se vanredno rješenje brzo može pretvoriti u trajno. Upravo to se desilo s prvim programom otkupa dionica koji je izvela Evropska centralna banka. Ona je maja prošle godine počela da kupuje obveznice Grčke, Portugala i Irske. Avgusta ove godine program je proširen i na obveznice Italije i Španije. U međuvremenu su kupljene dionice u iznosu od 200 milijardi eura. Rolf Langhammer smatra da je na taj način prekoračena crvena linija.

"Kada se pasta istisne iz tube, onda je više ne možete vratiti unutra. Kada se jednom ojačaju faktori koji vode u inflaciju, upravo u Njemačkoj za koju je štednja prioritet, onda to ima katastrofalne posljedice po investicije i odnos prema štednji."

Strah Nijemaca od inflacije

Na kraju bi investitori i obični ljudi iz straha od inflacije mogli novac da ulože u zlato, a ne u razne investicije. Nijemci imaju iskustva s tim. Hiperinflacija nakon Prvog svjetskog rata i reforma monetarnog sistema nakon Drugog svjetskog rata uništile su tada ušteđevine ljudi.

Neki političari i eksperti EU izražavaju razumijevanje za strah Nijemaca od hiperinflacije, ali ga smatraju pretjeranim. Oni mnogo veću opasnost vide u mogućnosti da ponovo dođe do recesije.

Blanko-ček za Italiju

Alfons Weichenrieder, profesor ekonomije sa Univerziteta u Frankfurtu, smatra da bi u slučaju da Evropska centralna banka preuzme garancije za državne obveznice, nestalo i pritiska na zemlje u dugovima da nastave programe štednje:

"To bi bio blanko-ček za Italijane da nastave sa dosadašnjom politikom. Imamo problem da Italija nije svjesna problema koji može da izazove. Bilo bi smrtonosno da se sada pošalje signal kako će ECB pokupovati sve državne obveznice."

Merkel (još) ne popušta

Ova upozorenja nisu bez osnova. Kada je ECB avgusta ove godine počela da kupuje obveznice Italije, vlada Silvia Berlusconija je odmah povukla ambiciozan program štednje. To je i razlog zašto je kancelarka Angela Merkel ostala kod svoga "ne" novoj ulozi ECB.

Uporište za takav stav Angela Merkel vidi i u Statutu ECB. Tamo piše da je dužnost ove banke da štiti stabilnost zajedničke valute.

Njemačka se tako i dalje bori za politiku koja nalaže štednju i očuvanje stabilnosti eura. Ipak, iz dana u dan raste pritisak na vladu u Berlinu da promijeni svoj stav.

Autori: Zhang Danhong / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Marina Martinović