Raste unutrašnjo-politička napetost u Iranu

Pošto Ahmadinedžad vjerovatno nije bio zainteresovan da učestvuje u širenju ove teme, on je izjavio da ovakav prijedlog uopšte ne postoji. Zbog ovoga je došlo do razmimoilaženja i Ahmadinedžad je na Laridžanijevo mjesto postavio zamjenika minisitra spoljnih poslova Saida Džalilija. Međutim obojica su učestvovala na sastanku u Rimu sa visokim predstavnikom Evropske unije za spoljnu politku i bezbjednost Havijerom Solanom.

Svoju poziciju u Italiji je bivši iranski pregovarač opravdao ulogom opunomoćenika vrhovnog vjerskog vođe Irana, ajatolaha Ali Hameneia. To se poklapa sa činjenicom da je Hemenijev savjetnik, bivši ministar spoljnih poslova, Velajeti otvoreno kritikovao Laridžanijevo odstranivanje. Istovremeno je 183 od 290 parlamentarnih poslanika pohvalilo Laridžanijev rad u posljednje dvije godine.

Rascjep u iranskom vođstvu pokazao se i na drugoj strani. Ne samo da je posjeta iranskog predsjednika Jermenije završena prije vremena nego se iz više izvora saznaje da iranski ministar spoljnih poslova želi da napusti svoju dužnost.

Takođe i iz tabora Ahmadinedžadovih protivnika se čuje sve više kritika. Tako je bivši predsjednik Mohamad Katami prilikom jednog susreta sa reformskim snagama rekao da bi volja naroda trebala da bude osnova poltike, a da narod ne želi dalje zaoštavanje sa zapadnim svijetom. Predsjedniku su direktno bile upućene riječi da ne bi trebao da se ponaša kao da je lični božiji predstavnik.

Djeluje nevjerovantna mogućnost da bi Ahmadinedžad zbog unutarpolitičkog pritiska mogao da promini kurs. To znači da Iran mora da se drži po strani na spoljnoplitičkoj sceni uz stalno prisutnu opasnost od vojnog sukoba.