Rat imunoloških ćelija protiv HIV-a

Problem je što ne postoji jedan virus side, nego mnoštvo različitih virusa koji se pomalo razlikuju jedan od drugog i malo drugačije izgledaju, kaže profesor Gerd Fetkenhojer. „Razlog je u virusu koji se stalno mijenja, mijenja svoju strukturu, genetski sastav i zbog toga je imunom sistemu teže da se brani.“

Ukoliko se čovjek zarazi HIV-om, njegov imunološki sistem razvija odbrambene molekule odnosno antitijela protiv virusa. Antitijela međutim ne mogu spriječiti razmnožavanje virusa, kaže prof. Faetkenheuer i dodaje: "Svaki inficirani pacijent ima antitijela. Ali, antitijela ne pružaju zaštitu već samo pokazuju da je osoba inficirana."

Istraživačima je uspjelo da u laboratoriji naprave vještačka antitijela koja su efikasnija od prirodnih antitijela. Ona pružaju zaštitu od niza virusa side i čak sprečavaju da virus uđe u ćeliju i zarazi je. Međutim, još je nejasno da li će ta tijela biti efikasna i van laboratorije i da li će zaista štiti od infekcije.

Napad na neprijateljski virus

Druga važna stavka efikasne vakcine protiv side je naučiti imunološki sistem, kako izgledaju ćelije zaražene HIV-om, kako bi se one mogle prepoznati i uništiti. Takva vakcina ne bi mogla spriječiti da se neko zarazi sidom, ali bi organizam mogla naučiti kako da kontroliše infekciju.

"Potrebne su nam imunološke ćelije koje prepoznaju virus HIV-a i koje ga potom ubijaju. Kod HIV-a je glavni problem što napada imunološke ćelije i to upravo najvažnije ćelije imunološkog sistema tzv. ćelije - pomagače koje su zadužene da usmjere napad na neprijateljski virus."

Nijedna od vakcina koje su do sada ispitane na ljudima nije se u praksi pokazala efikasnom uz jedan izuzetak: kombinovana vakcina isprobana u Tajlandu pružala je izvjesnu zaštitu. To je bio prvi pozitivan rezultat nakon niza neuspjeha, ali je problem što naučnici nisu uspjeli da objasne kako vakcina djeluje i zato nisu sigurni mogu li vjerovati u podatke.

„Zaštita je postojala u 31 odsto slučajeva, ali to je mala razlika, tako da nismo sigurni da li je to pravi rezultat ili su uticali neki drugi činioci za koje još ne znamo“, objašnjava profesor Fetkenhojer.

Značajna brana širenja infekcije

Profesor Brus Voker sa bostonskog univerziteta proučava ljude koji su se zarazili virusom HIV, ali imaju rijetku sposobnost da kontolišu virus tako da se ne razmnožava. U organizmu tih pacijenata Voker je otkrio varijantu gena koja ne postoji kod drugih zaraženih. „Izazov je sada da otkrijemo mehanizam na osnovu koga organizam ipak može da kontroliše virus“, kaže profesor Voker.

Inače, sto postotna vakcina, koja bi davala sigurnu zaštitu od side, možda nikada neće biti pronađena, ali već zaštita od 50 ili 60 odsto bila bi značajna brana širenju infekcije.

Autor: Martin Vinkelhajd/ Nenad Briski/ Jasmina Roze

Odg. urednik: Svetozar Savić