140611 Wehrmacht Sowjetunion

„Vrhovna komanda Vermahta daje na znanje: u cilju odbrane od velike opasnosti sa istoka, njemački Vermaht je 22. juna u 3 sata ujutro udario na neprijateljsku vojsku koja je bila u prodoru. Eskadrile njemačke ratne avijacije su se još u praskozorje tog dana oborile na sovjetskog neprijatelja", oglasilo je uz fanfare nacionalsocijalističko vođstvo.

Legenda bez dokaza

Prodor njemačke vojske je počeo jednom laži. Nije to bio nikakav preventivni napad, već napad na sasvim nepripremljene zemlje i ljude protivan međunarodnom pravu, početak uništavajućeg rata sa brutalnom okupacijom i genocidom. Tada je još važio njemačko-sovjetski Pakt o nenapadanju. I pored toga, 22. juna 1941, tri miliona njemačkih vojnika je pošlo u marš u kome su učestvovala i sva sredstva koja je tada proizvodila nacionalsocijalistička vojna industrija: tenkovi, avioni, oružje. Preko noći je počela bitka tadašnjeg Sovjetskog Saveza za goli život. Legenda prema kojoj je Hitler preduhitrio planirani napad Staljinovih snaga, držala se još godinama. Ona nije naučno dokazana, kako naglašava istoričar Volfram Vete.

„CIlj je bio da se osvoji Sovjetski Savez, da se stanovništvo desetkuje, da se zemlja opljačka da bi u budućnosti bila kolonizovana Nijemcima, kako bi nastao veliki njemački rajh od Atlantika do Urala", kaže Vete.

Svijet je u strahu

Genocid nad istočnoevropskim Jevrejima, masovno ubijanje ratnih zarobljenika i civila, pri tome su bili svjesno ukalkulisani u plan. Vojna elita se nije opirala. Njemački narod je ipak, i pored ratne propagande, reagovao užasnuto i zapanjeno. Svuda je zavladao strah da će doći do kobne eskalacije.

Tada još niko nije ni slutio da će naposlijetku i njemačka strana imati milione žrtava. Zajedno sa njemačkom armijom, marširale su i armije saveznika: Italije, Finske i Rumunije. Svijet je bio zatečen i uplašen.

„Bi-bi-si vijesti, Njujork. Njemačka, Italija, Finska i Rumunija se od prije 24 sata nalaze u ratu sa Rusijom. U bitkama učestvuje pet miliona ljudi. Razvija se najveći rat u istoriji. Između Bukovine i Crnog mora se vode žestoke borbe. Sve se dešava takvom brzinom da svetske prijestonice imaju teškoće sa praćenjem situacije."

U Velikoj Britaniji, premijer Vinston Čerčil se preko radija obratio naciji: “Hitler je monstrum zla, nezasitan u svojoj pohlepi za krvlju i pljačkom. Nezadovoljan time što je čitava Evropa pod njegovom čizmom i terorom, on sada mora da nastavi klanje i pustošenje u dalekoj Rusiji."

Tri miliona vojnika se nije vratilo...

Baltičke države, Bjelorusija i Ukrajina su pregažene. Hitler i njegovi generali računaju sa brzim prodorom do glavnog grada Sovjetskog Saveza, sa munjevitom pobjedom, ali, prevarili su se u procjeni. Već nekoliko mjeseci nakon prepada, jedinice Vermahta su se zaglavile u snijegu pred Moskvom - danas se to smatra uvodom u definitivni poraz 1945. Tri miliona njemačkih vojnika se nije vratilo u otadžbinu. U Drugom svjetskom ratu je poginulo više od 20 miliona Rusa.

O njemačkoj odgovornosti za rat na istoku se u njemačkoj javnosti decenijama nije govorilo. Nijemci su se prisjećali prije svega sopstvenih žrtava. Tvrdoglavo se držala legenda o "čistom Vermahtu", a odgovornost za zločine je prebacivana na nacionalsocijlističke organizacije poput SS-trupa. U njemačkom narodu nije bilo saosjećanja sa nemjerljivim žrtvama na sovjetskoj strani. To se promijenilo tek zahvaljujući istraživanjima kritičnih istoričara.

Autor: Kornelija Rabic i Saša Bojić

Odg. urednik: Svetozar Savić