Rat u Libanu mora prestati

Svjedoci smo slika koje se ponavljaju: palestinska porodica, stradala na plaži u Gazi, posmatrači UN-a, čija se baza pod kišom granata pretvorila u njihov grob, a sada i žene i djeca mjesta Kana, sahranjeni pod ruševinama kuća u koje su pobjegli pred napadom izraelskih raketa. Potom slijede izvinjenja Izraela i izjave kako se žali zbog gubitka nedužnih života.

Incident u kani treba istražiti, baš kao što su pokrenute istrage i zbog drugih sličnih slučajeva. Rezultat će biti ponovo nezadovoljavajući. Već sada zvaničnici Izraela navode kako je za smrt civila odgovoran Hezbolah jer je iz mjesta Kana lansirao rakete na Izrael.

Odista je tačno da Hezbolah ne preže od toga da se skrije iza ovakve vrste štita od civila. Znači li to da Izrael zbog toga nema obavezu da se brine o životima civila u ratnoj zoni? Još uvijek je na snazi medjunarodno pravo koje nalaže da zaraćene strane moraju da vode računa o nenaoružanim ljudima, odnosno civilima. Osim toga: Izrael intervencijom u Libanu želi da postigne veću sigurnost za vlastito stanovništvo. Može li, i smije li to učiniti tako što, čini se, naslijepo gadja civile na suprotnoj strani.

U samom Izraelu jačaju glasovi koji se protive tome da se pred očima uvijek imaju samo vlastite muke, ali ne i to šta sam Izrael čini drugima. Na medjunarodnoj sceni to izgleda ovako: Izrael reaguje nesrazmjerno oštro i kažnjava cijeli jedan narod zbog djela pojedinih radikala.

Medjunarodna zajednica je sigurno spremna da Izraelu prizna pravo na samoodbranu. To je vidljivo posebno u Njemačkoj. Ipak, posljednjih dana je to razumijevanje za akcije Izraela prilično opalo zbog beskrupuloznog nastupa prema libanskim civilima i infrastrukturi Libana.

Medjunarodna zajednica izgleda potpuno bespomoćno. Vlastite državljane je evakuisala iz Libana, spremna je za humanitarnu pomoć. Medjutim, nema kraja krvoproliću, o uspostavi medjunarodnih trupa se još uvijek samo govori. Pozivi na primirje se lome o koplja solidarnosti Washingtona s ciljevima izraelske ofanzive. Istorija je pokazala da se taj cilj ne može postići bombama i tenkovima. U ratu sa Hezbolahom Izrael očito osjeća poteškoće koje uvijek nose takozvani aimetrični konflikti.

Izrael ne može i neće dobiti taj rat. Niko u tom ratu neće pobijediti, a svi su već gubitnici. Što prije prestane, to bolje za sve.