Razbijanje zida predrasuda među balkanskom omladinom

U četvrtak (05.08.2010) je u zagrebačkoj Waldorfskoj školi završen uistinu nesvakidašnji četverodnevni seminar simboličnog naziva „Breakin‘ The Wall“ („Razbijanje zida“). Glavna tema bila je tolerancija i razbijanje predrasuda među mladima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, te samim time i suzbijanje sveprisutne nacionalne netrpeljivosti izazvane proteklim ratom na tim prostorima, ali još više negativnom propagandom i ignorantnošću.

Ideja se rodila u Srbiji

Ono što, međutim, ovaj seminar čini zaista posebnim i razlikuje ga od ostalih sa sličnom tematikom jeste činjenica da organizatori nisu neki međunarodni stručnjaci sa dugogodišnjim iskustvom u sličnim zadacima. Cijeli projekat su postavili na noge i proveli ljudi koji su svega nekoliko godina stariji od samih učesnika.

Ideja se rodila prije nekoliko mjeseci u idiličnom gradiću Sremski Karlovci u Srbiji. Pokretači projekta su se tamo upoznali u okviru radionice po imenu „Balkans, let’s get up!“ („Balkane, pokreni se“), organizovane od strane njemačkog Theodor-Heuss-Kollega sa ciljem aktiviranja skrivenog potencijala te regije i rješavanja nekih od bitnih društvenih problema koji već godinama koče svaki napredak zemalja Balkana. Moto radionice uistinu se pokazao djelotvornim, jer su se neki od sudionika zaista „pokrenuli“ i u vrlo kratkom vremenskom roku ostvarili impresivne rezultate.

Formiranje pozitivnih stavova

Kada im se u sklopu radionice otvorila prilika da uz asistenciju mentora i malu novčanu podršku osmisle i ostvare sopstveni projekat, Radan Pešić iz Srbije i Ida Blažek iz Hrvatske reagovali su sa oduševljenjem. Zajedno sa još jednom djevojkom iz Srbije te jednom iz Bosne i Hercegovine, smislili su interesantan koncept – pozvati po tri učenika starosne dobi između 15 i 18 godina iz tri države odakle i sami potiču te ih kroz zajednički rad međusobno zbližiti i sprijateljiti. Neizostavni dio projektnog tima sada je i Tamara Vinčić, djevojka bez čijeg entuzijazma i predanosti, kako ističu Radan i Ida, „jednostavno ne bi išlo“.

„Odlučili smo pozvati upravo mlade ove dobi, jer mislimo da su to godine u kojima se na njih još uvijek može uticati, pozitivno ili negativno, obzirom na to da ih većina još nema formirane stavove, a to ih na izvjestan način čini i vrlo podložnim za nacionalističku propagandu. Nažalost, često sam i sama svjedok netrpeljivosti, skepticizma i čak mržnje koju hrvatska djeca bez razloga ispoljavaju prema susjednim državama. Ustanovili smo da je slična situacija i u BiH i Srbiji i da je riječ o ozbiljnom društvenom problemu, pa smo odlučili poduzeti nešto protiv toga“, objašnjava Ida, apsolventica studija kroatistike i slovakistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Uprkos brojnim obavezama koje ima zbog studija, Ida se odlučila svoje slobodno vrijeme u potpunosti posvetiti projektu, jednostavno jer joj je, kako ističe, „stvarno stalo do toga“.

Najvažnija tačka programa bio je zajednički rad na osnivanju regionalnog web-portala za mlade, putem kojeg će učesnici i poslije seminara ostati uvezani, postavljajući nove sadržaje na stranicu i šireći ideju o suradnji i prijateljstvu među svojim vršnjacima.

Ljepše je ipak družiti se, nego mrziti se uzajamno

„Mislim da je ovo odlična stvar, prvenstveno jer je internet definitivno najpopularniji medij naše ciljne grupe, pa možemo biti sigurni da ono što smo ostvarili neće ostaviti traga samo među onima koji su prisustvovali seminaru, nego će se ideja širiti dalje. Oni će pozvati svoje prijatelje da učestvuju, pa potom školske drugove, tako da će jednog dana biti sve više onih koji uviđaju da je mnogo ljepše i korisnije družiti se nego mrziti se uzajamno bez razloga“, kaže drugi organizator seminara Radan Pešić.

Ovaj Beograđanin već je posjedovao nešto organizatorskog iskustva, jer je i ranije bio angažovan u pripremamanju konferencije „The Way To Start The Change“ („Način da započnemo promjene“), te volontirao na festivalu „Međunarodna sedmica studenata u Beogradu 2010.“. Ipak je i za njega osmišljanje i provođenje jednog samostalnog seminara predstavljalo ne samo golemi izazov, već i ogromnu odgovornost.

„Na početku nisam bio svjestan u šta sam se upustio. Tek vremenom smo shvatili koliko posla i odgovornosti zahtijeva cijeli projekat. Ipak, istrajali smo, jer smo znali da vrijedi i da zaista činimo dobru stvar. Sada kad je sve uspješno prošlo, mogu reći da sam ponosan na ovo što smo ostvarili“, kaže Radan Pešić.

Nakon Zagreba, Beograd, Sarajevo, Mostar, ...

Uz kreiranje vlastite internet-stranice i učešće u brojnim zanimljivim diskusijama i igrama kroz koje su naučili razlikovati između stereotipa i predrasuda, ili mišljenja i činjenica, mladi „razbijači zida“ imali su priliku da ispolje svoj timski duh i kreativnost kroz snimanje dva kratka filma, koja su ponijeli sa sobom kao uspomenu. Veliki značaj organizatori su pridali i upoznavanju grada Zagreba, koji je ovoga puta bio njihov domaćin.

„Dosta je djece i tinejdžera koji do sada nisu imali puno prilika da putuju van granica svoje države, tako da je i nepoznavanje 'drugih' vjerovatno jedno od objašnjenja za njihove bezrazložne predrasude. Nadamo se da su sudionici iz druge dvije države sada stekli pozitivan dojam o Zagrebu i da su se osjećali prijatno. A voljeli bismo svakako nešto slično uskoro da organizujemo i u Sarajevu, Beogradu i Mostaru“, kaže Tamara Vinčić.

Velika podrška

Potencijal i važnost angažmana poput ovoga na svu sreću prepoznale su brojne domaće, ali i međunarodne organizacije, firme, te institucije u sve tri države, pa su bez mnogo oklijevanja pružile pomoć u realizaciji. Waldorfska škola u Zagrebu je tako za seminar gotovo besplatno ustupila svoje prostorije na korištenje, a predstavništvo fondacije Friedrich-Ebert u Beogradu preuzelo putne troškove za sve učesnike.

„Inicijatori su nam se obratili i ukratko predstavili svoje ideje i ciljeve koji stoje iza toga. Fondacija Friedrich-Ebert već godinama radi na jačanju regionalne kooperacije, te političkom i društvenom obrazovanju mladih u duhu demokratije, tako da se uistinu nismo mnogo dvoumili oko pružanja podrške. Ono što ovaj projekat čini posebnim, po meni, je upravo činjenica da ga vode ljudi svega nekoliko godina stariji od samih učesnika. Vjerujem da ih oni mogu znatno bolje razumjeti nego, na primjer, profesori, pedagozi i slični stručnjaci, pa samim time i doprijeti do njihove svjesti. Mene lično posebno je impresionirala odlučnost i entuzijazam s kojim mladi organizatori rade. Iskreno se nadam da će u budućnosti nastaviti sa sličnim poduhvatima. Mi smo i dalje tu da pomognemo koliko možemo“, izjavio je Bojan Lađevac, koordinator projekata u beogradskom uredu fondacije Friedrich-Ebert.

Autorica: Azra Avdagić

Odgovorni urednici: Senad Tanović / Marina Martinović