1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Reformisti primjer ostatku "crnog" kontinenta

Ute Schaeffer11. april 2006

Njemački predsjednik Horst Köhler priveo je danas kraju svoje putovanje kroz tri afričke države. On je tokom dvodnevne posjete ovom kontinentu namjerno izabrao tri države koje ne stoje u centru medijske pažnje. Mozambik, Bocvana i Madagaskar su države koje vlastitim snagama nastoje da sprovedu reforme. Njemački predsjednik Köhler želi da svojim posjetama skrene pažnju na napore ovih zemalja i tako ohrabri ostale afričke države da krenu istim putem. Komentar Ute Schaeffer.

https://p.dw.com/p/AUul
Njemački predsjednik Köhler u društvu domaćina Festusa Mogaea, predsjednika Bocvane
Njemački predsjednik Köhler u društvu domaćina Festusa Mogaea, predsjednika BocvaneFoto: AP

Njemački predsjednik Köhler je ubijeđen kako će afričke ideje riješiti afričke probleme. To dokazuje i njegov izbor zemalja koje je posjetio tokom ove afričke turneje. Reformske ideje u Mozambiku, Bocvani i Madagaskaru su primjer za ostale. Mozambik iza sebe ima gradjanski rat, a danas ova zemlja ulaže mnogo napora u smanjenje siromaštva i poboljšanje obrazovnog sistema. Premijer Madagaskara je pokrenuo opsežne privredne reforme, popravio infrastrukturu unutrašnjosti države, a očuvanje čovjekove okoline proglasio za prioritet. Lideri Bocvane s velikom odgovornošću crpe prirodna bogatstva zemlja, korištenje zdravstvenog sistema je besplatno. Bocvana je država stabilne demokratije, država s najmanjim stepenom korupcije na kontinentu, ali u toj državi je manje korupcije čak i od, recimo, Italije ili Grčke.

Kada bi ovakvih primjera bilo više, tada bi ratovi i krize na afričkom kontinentu bili prošlost, ali bi u nekim stvarima iza sebe ostavila čak i prve susjede - staru Evropu. Predsjednik Köhler je htio da pokaže da postoje i dobre vijesti iz Afrike, da je volja za reformama prisutna, te da se one ponekad sprovode pragmatičnije i brže nego drugdje.

Njemački predsjednik je na afričkom kontinentu nastavio upravo tamo gdje ih je završio dok je bio predsjednik MMF-a. On može slobodno i bez okolišanja da otvori razgovor o teškim političkim problemima, te je zbog toga cijenjen sagovornik. Köhlerove izjave u domovini su često meta kritika, u Africi je on dobrodošao prijatelj čija riječ se poštuje. Tokom ove posjete se često moglo čuti kako i Njemačka ima poseban ugled medju ondašnjim poliitčarima. To je pozitivna slika nasuprot slabog poznavanja prilika i negativnog imidža koji Afrika ima u samoj Njemačkoj.

Politička elita drži ključeve uspjeha

Ključ za uspjeh država koje je Köhler posjetio je politička elita, koja je preuzela odgovornost za rukovodjenje državama i njihovo izvodjenje iz kriza izazvanih ratovima. Ključ za budućnost, smatra Köhler, jjeste obrazovanje novih generacija, ali dugoročne se mora promijeniti i politika bogatih zemalja. To podrazumijeva promjenu pravila svjetske trgovine, ali i politiku koja je usmjerena samo na iscrpljavanje rudnih i drugih prirodnih bogatstava Afrike.

Köhlerovi argumenti nemaju samo privrednu pozadinu: krize na afričkom kontinentu ugrožavaju sigurnost i blagostanje same Evrope. To pokazuju prilke u Sudanu, Kongu, ali i brodovi prepuni izbjeglica iz Afrike koje pokušavaju da se domognu evropskih država. Za njemačkog predsjednika, Afrika predstavlja moralnu obavezu Evrope. Köhler to jasno stavlja do znanja u pitanju koje postavlja, a na koje evropska politika još nije pronašla odgovor: Šta će u globalizovanom svijetu ostati od evropskih vrijednosti, ukoliko Evropa i dalje ostavlja Afriku na cjedilu?