Rekordi (dopingovanih?) sportaša iz DDR-a još na snazi

Kad je Marita Koch u Canberri protrčala kroz cilj, neke od njezinih kolegica su bile metrima iza nje. Toga 6. listopada 1985. je ova sportska predstavnica DDR-a podignula ruke i vidno se radovala pobjedi. Ni do danas nijedna atletičarka dionicu od 400 metara nije istrčala brže od njenih 47,60 sekundi. 20 godina nakon ujedinjenja Njemačke, 21 njemački rekord u atletici u 47 olimpijskih disciplina još uvijek drže sportaši iz bivšeg DDR-a.

I dok je Marita Koch, rođena Rostočanka, "i nakon 25 godina još uvijek pomalo ponosna", kako je to kazala novinskoj agenciji dpa, Njemački savez za atletiku (DLV - Deutscher Leichtathletik-Verband) ovaj rekord nije uspio "izbrisati" iz statistika. Jer, mnogi sportaši, među kojima i Marita Koch, stoje pod sumnjom dopinga. Stoga su ti rekordi za vicepredsjednika DLV-a, Günthera Lohre-a, "manje rekordi, više upozorenja". Ova tema još uvijek, kako kaže Lohre, "ometa proces sportskog ujedinjenja. Vrućim temama se u sportu još uvijek ne bavimo na onaj način, na koji bismo trebali."

Brisanje rekorda nije moguće iz pravnih razloga

Pritom je DLV već dosta puta pokušavao da iz svojih statistika protjera "DDR-grijehe". Tako primjerice 1999. ovaj savez nije uspio kod svjetskog saveza IAAF-a progurati prijedlog da se početkom novoga milenija uvedu nove liste svjetskih rekorda. "Međunarodni savezi su imali problem s tim, jer su pogođeni atletičari prijetili tužbama. Sad imamo problem koji nas zaokuplja", navodi Lohre.

DLV je svoju službenu statistiku u međuvremenu nadopunio za jednu preambulu, u kojoj doslovno stoji: "U listi rekorda koja slijedi, navedeno je nekoliko rekordera za koje se, prema današnjim saznanjima, sumnja da su za vrijeme svoje profesionalne karijere sportaša prekršili anti-doping pravila. Pored toga, jedan dio rekorda je postignut pod uvjetima prinudnog dopinga i dopinga u obliku tjelesne ozljede u kaznenopravnom smislu. (...) Brisanje takvih rekorda nije moguće iz pravnih razloga."

Neki poriču, drugi se dali sami "izbrisati" s liste rekordera

Materijala koji ove sportaše ozbiljno tereti za doping, pritom ima dovoljno. U svojoj knjizi "Doping. Od istraživanja do prijevare" je Brigitte Berendonk 1991. godine na temelju Stasi dosijea i disertacija iz DDR-a rekonstruirala koje doze i kad su davane atletičarima i atletičarkama kao što su Marita Koch, Heike Drechsler (skok u dalj) ili svjetskom rekorderu u bacanju diska Jürgenu Schultu. DLV u svojoj preambuli upućuje i na ovaj izvor informacija.

"Za brisanje rekorda, međutim, trebamo ključni dokaz da je prilikom njegovog postizanja u igri bio doping", objašnjava predsjednik Njemačkog saveza za atletiku Clemens Prokop. No, takvi dokazi se danas ne mogu pribaviti, zbog čega bivši sportaši DDR-a različito reagiraju kad se radi o ovoj temi.

Schult se o tome ne želi uopće izjašnjavati, iako u međuvremenu radi kao trener u disciplini bacanje diska na saveznoj razini. Kao "veliki korak naprijed", s druge strane, Lohre spominje primjer bivših atletičarki koje su nastupale u štafeti, Ines Geipel i Gesine Tettenborn, koje su same dale izbrisati svoja imena iz lista rekordera. Geipel je čak postala neka vrsta glasnogovornice DDR-ovih žrtava dopinga, a tadašnje rekorde naziva "zatrovanim rekordima".

Naći će se netko tko će pobiti te rekorde

Marita Koch i dan danas opovrgava da je ikad uzimala doping sredstva. Za njezin još uvijek važeći svjetski rekord ona ima jedno drugo objašnjenje. "Naša sezonska organizacija je tada bila potpuno drukčija. Ciljano smo se pripremali na manje godišnjih natjecanja", navodi Koch. Ali da će njezinih 47,60 sekundi na 400 metara ostati zauvijek nepobijeni, u to sadašnja počasna predsjednica atletičkog saveza u Rostocku ne vjeruje. Kaže da su tu sada mlade nade, u čijim godinama ona nije bila tako brza.

Autorica: Marina Martinović (dpa)

Odgovorni urednik: A. Slanjankić