1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Republikanci Busha već slave kao pobjednika

Daniel Scheschkewitz3. septembar 2004

Republikanci su u New Yorku održali neku vrstu krunisanja i to na način koji je tipičan za Ameriku stvarajući mješavinu popa, patetike i politike. Čovjek koji se sprema da i u naredne 4 godine u svoje ruke preuzme sudbinu Amerike, a time i svijeta bio je slavljen na mjestu koje partijski stratezi nisu slučajno izabrali.

https://p.dw.com/p/AVDT
George W. Bush
George W. BushFoto: AP

Gdje drugo osim u New Yorku gdje su teroristicki napadi prije tri godine Ameriku i svijet nasilno izbacili u jednu novu epohu Bush može da se predstavi kao neustrašivi vodja u borbi protiv zlih sila? Upravo ovdje je američki predsjednik nekoliko dana nakon napada na svjetski trgovinski centar pokazivao da je sposoban za liderstvo. Njegova partija želi da istakne njegovu snagu proglašavajuci ga zvanično za kandidata narednih izbora.

To je krunisano uspjehom kao i ljudi koji su nastupili na bini: ratni veteran John McCain, junak akcionog kina i kalifornijski guverner Schwarzenegger, kao i čovjek kojeg od milja zovu “ljuti pas” Dick Cheney. Pri tom nije smetalo to što je Bush svijetu ostao dužan razuman odgovor na pitanja na koji način želi suzbiti terorizam osim vojnom silom i kako se pobrinuti za stabilnost Bliskog Istoka i Iraka.

Nikom nije bilo bitno ni to da on nije potrošio ni riječi u vezi sa sve većim siromaštvom u SAD-u, sve manjim brojem radnih mjesta, na krizu u zdravstvu. Za razliku od partijskog kongresa demokrata u Bostonu na kongresu republikanaca se nije moglo osjetiti žaljenje zbog vanjskopolitičke izolacije Amerike. Naprotiv, demonstrirajući zadovoljstvo samim sobima republikanci su još jednom opravdavali intervenciju u Iraku i potvrdili Bushovu doktrinu vojne prevencije.

Pri tom su, demokratskog kandidata Kerrya označili kao mekušca. Da li će ova Bushova poruka biti dobro prihvaćena pokazat će naredne ankete, ali se pritom mora reći da su te poruke ubjedljivo prezentirane.

Za razliku od Kerrya koji kao mislilac zna da se kompleksan svijet ne može obuhvatiti crno-bijelom tehnikom, predsjednik Bush daje prednost prostim istinama. Čak i kada se njegove tvrdnje pokažu neistinitim, recimo u slučaju iračkog oružja za masovno uništavanje, on to jednostavno ignoriše. Jedino što mu je važno jeste da je Saddam Hussein u zatvoru.

Bushove šanse da pobijedi na izborima su sve veće i uzroke treba izmedju ostalog tražiti u promašenoj strategiji njegovog protivnika. Umjesto da oštro kritikuje predsjednika za propuste Kerry pokušava da predstavi svoje ratovanje u Vijetnamu kao skoro jedinu kvalifikaciju za predsjedničku dužnost. Sada se to vraća kao bumerang, jer republikanci sa uživanjem pronalaze lomove u Kerryevoj političkoj biografiji. Uostalom biračima je orginal uvijek draži od kopije.

Predsjednik Bush zna da ga podržava njegova partija kao i polovina stanovništva u Americi. A i na partijskom kongresu je predstavljen kao samouvjereni pobjednik. Demokrati pokazuju znake nervoze. U New Yorku je jos jedan četverogodišnji mandat Georgea W. Busha postao još vjerovatniji.