Revolt srednje klase

U danima protesta, a prije nego što je policija udarila suzavcem i vodenim topovima na istanbulski Gezi park, u parku je postojala stanica za prodaju životnih namirnica, mogli ste pohađati kurs joge, ali tu je bila i biblioteka. "Svako je donosio po knjigu, tako da je biblioteka postajala iz dana u dan sve veća. Odmah se moglo vidjeti da u protestima učestvuju intelektualci", priča Senada Sokolu, novinarka Dojče velea koja od početka protesta izvještava iz turske metropole.

Mnogi Turci se pitaju šta je istina?

Senada dodaje da je upadljivo da veliki dio demonstranata čine upravo ljudi iz obrazovanih građanskih porodica, onda i studenti koji s rančevima na leđima sjede u parku skrštenih nogu i diskutuju o politici. Kaže da mnogi nikada ranije nisu izašli na ulice, i da su svoje ideje širili samo putem Fejsbuka. "Nevjerovatno je koliko su samo ljudi postali aktivni, a do juče su samo postavljali ulične fotografije na internetu", kaže Senada Sokolu. A nakon što su turski mediji u početku u potpunosti ignorisali proteste, mnogi sa sada pitaju šta je istina i u tome što se godinama plasiralo kao "istina" o kurdskom pitanju. Tako ljudi danas u protestima idu dalje od Istanbula i parka Gezi na čijem je mjestu trebalo da bude izgrađen tržni centar i protestuju protiv politike aktuelnog premijera Erdoana - naprimjer tu su i žene iz veoma konzervativnih dijelova zemlje.

Demokratija ne želi a se njome vlada

Što se pak Brazila tiče, protesti u toj zemlji su počeli zbog povećanja cijene karata u javnom prevozu. I u obje zemlje se sve dogodilo gotovo istovremeno. "U obje zemlje se događa to da sve više i više ljudi učestvuje u protestima - koji žele da učestvuju i da se čuje i njihov glas, ali je ipak sve povezano s osjećajem da zapravo ne čine dovoljno. Demokratija koja dolazi iz naroda ne želi da se njome vlada, već želi da uzme sudbinu u svoje ruke. I to je ono što je zajedničko protestima u objema zemljama", kaže Peter Ulrih sa Tehničkog univerziteta u Berlinu, ekspert za pitanja protesta. No, on ne želi da povlači previše paralela. On u Turskoj vidi borbu prvenstveno za kulturne vrijednosti, dok je u Brazilu na djelu borba protiv korupcije a zahtijeva se i pravična raspodjela bogatstva.

Dobre šanse za srednju klasu

"Proteste su pokrenuli studenti i obrazovana građanska srednja klasa - zapravo oni koji najmanje osjete povećanje cijena javnog prevoza", kaže Feliks Dane rukovodilac Fondacije Konrad Adenauer u Brazilu i dodaje da se niža srednja klasa tek kasnije priključila. Ali, teško da će bilo koja nova vlada moći ubuduće da ignoriše njihove zahtijeve, kaže Dane. On napominje da od 195 miliona stanovnika Brazila, stotinu miliona čini upravo srednja klasa. Samo jednu deceniju unazad jedna trećina njih je živjela u siromaštvu. Peter Ulrih smatra da su ukupno gledano dobre šanse da se glas srednje klase čuje na ovim protestima. Predsjednica Brazila Dilma Rusef je u tom smislu već najavila reforme u javnom prevozu, u zdravstvenom sistemu i sistemu obrazovanja te donošenje strožijih zakona protiv korupcije.

Autori: Regina Menig / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić