Referendum Papandreou

Grčka i dalje oduzima dah ostatku Evrope. Premijer Jorgos Papandreou je u ponedjeljak potpuno neočekivano najavio referendum, na kojem grčki narod treba da odluči prihvata li novi paket pomoći Grčkoj uključujući i oprost duga od 50%. Krajem sedmice će se u grčkom parlamentu glasati o povjerenju Papandreouovoj vladi, a potom će Grci izaći na referendum. Šef vlade koju čine socijalisti  je ovim potezom svoju političku sudbinu povezao sa oslobađanjem Grčke iz kandži dužničke krize. No, to je izazvalo podrhtavanje kako na osjetljivim finansijskim tržištima tako i u glavnim evropskim gradovima: Mukotrpno skrojeni paket pomoći sada je u rukama pobunjenog naroda, koji svo vrijeme protestuje zbog neophodnih mjera štednje. Grčko "Ne!" na referendumu bi zemlju munjevito odvelo u konačni bankrot, katapultiralo je iz eurozone i suočilo Evropu sa novim finansijskim turbulencijama. 

Referendumom Papandreou počinje riskantnu igru. Alternative ovom "aktu oslobađanja" on zapravo i nema. No, nacionalni konsenzus sa opozicijom, što bi bio najbolji preduslov za realizaciju drastičnih mjera štednje, ionako nije vjerovatan. Cijela opozicija ogorčeno istrajava na suprotstavljenom kursu. Smanjenje plata i penzija, što je do sada jedinstven potez u istoriji EU, dovodi široke mase u sukob sa vladom. Topi se čak i većina, koju zastupnici Papandreuove vladajuće socijalističke partije PASOK imaju u parlamentu i sada je svedena na samo dva glasa. Novi izbori bi zemlju prije odveli u krizu vlade, jer ni PASOK ni opoziciona Nova demokratija ne bi dobila jasnu većinu.

S druge strane, grčkom premijeru je potreban legitimitet za sve mjere koje provodi i želi da ga dobije od samog naroda. Tačno pitanje na referendumu još nije formulisano, ali dilema, s kojom je ono povezano, glasi: Želite li Grčku, koja će prihvaćanjem paketa međunarodne pomoći preživjeti kao članica eurozone ili želite Grčku, koja će napustiti evropski klub, bankrotirati i vratiti se staroj dobroj drahmi.

Ako se na taj način gleda na stvari, onda Papandreou, a s njim i cijela Grčka, ima šansu da ispliva. Većina Grka doduše odbija radikalne mjere štednje, ali ne i budućnost unutar eurozone.  Ukoliko se dakle Grcima postavi takvo sudbonosno pitanje, onda je vjerovatnije da će prihvatiti paket pomoći i ostanak u euro-zoni. 

Protesti, koji su u posljednje vrijeme izrastali u stanje anarhije, s vremenom će oslabiti ili dobiti neku normalnu formu. A ako referendum prođe pozitivno, ni opozicija se više neće moći izvlačiti od odgovornosti i predstavljati mjere štednje kao nepotrebni diktat zlih, stranih sila. To je Papandreuova računica. Referendum ne bi bio potreban kada bi se opozicija ponašala konstruktivno i odgovorno. To međutim nije slučaj. Nakon svrgavanja Kostasa Karamanlisa prije dvije godine, Nova demokratija je za šefa partije izabrala  Antonisa Samarasa, političara iz drugog reda, koji je kao šef diplomatije u devedesetim godinama minirao rješavanje spora oko imena sa Makedonijom i time svrgnuo tadašnju vladu. Danas Samaras kao vođa opozicije vodi ogorčenu borbu protiv mjera za konsolidaciju budžeta Grčke i obećava nove pregovore oko nepopularnog paketa za spasavanje, ukoliko naravno dođe na vlast.  EU, Evropska centralna banka i MMF do sada međutim još nisu jasno stavili do znanja da u ovakvim okolnostima nema novih pregovora sa Grčkom. Umjesto ka zdravom političkom konsenzusu ova zemlja se tako sada kreće prema referendumu.

Autor: Spiros Moskovou

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić