Rizik i šansa

Danas je iracka izborna komisija u Bagdadu saopštila rezultate parlamentarnih izbora održanih u decembru. Rezultati su ispunili očekivanja, Šiiti su najjača opcija u zemlji, ali ipak nisu osvojili većinu. Time počinje druga faza formiranja vlade, formiranje koalicije- ova faza je puna rizika ali i šansi – komentira Peter Philipp.

Prebrojavanje iračkih glasova trajalo je dugo, i to je bilo jasno i na početku. Trajalo je još i duže nego što je očekivano. Razultati su takodjer ispunili iščekivanje: šiitska „Iracka nacionalna alijansa“ je pobjednica na izborima: osvojila je 128 mandata ali nije apsolutnu većinu od 275 mjesta u parlamentu, znači predstoji joj formiranje koalicije.

Nakon parlamentarnih izbora prije godinu dana uslijedio je takodjer dugotrajni proces koalicionih pregovora. Teško da će to ovaj put biti lakše, tim prije što su sada učestvovali i Suniti koji su sa 55 mandata čak ispred Kurda koji su osvojili svega 53 mandata u parlamentu. Koalicija izmedju šiitske alijanse i i Sunita ili Kurda nije moguća iz više razloga: dosadašnje koalicije izmedju Šiita i Kurda omogućila bi svega 65 procenata. Time se ne bi dobila neophodna dvotrećinska vecina. Osim toga, ignorisanje Sunita bilo bi razlog za nastavak došadasnjih političkih trzavica u Iraku, ponovo bi bilo sumnje da se radi o lažiranju ili bojkotu izbornih rezultata.

Ući u koaliciju sa Sunitima opet, koji kao i Kurdi donose svega 20 procenata glasova, značilo bi da Alijansa doduše ima neophodnu dvotrećinsku većinu, ali Kurdi bi se onda povukli i možda bi poku šali da porglase Sjeverni Irak, kao kurdsku nezavisnu oblast.

Ostaje mogućnost formiranja neke vrste „vlade nacionalnog jedinstva“. Jedinstvo kojeg u suštini nema u Iraku, kako pokazuje svakodnevica. Ili da se razne grupe u toku koalicionih pregovora izmijene. Tako da aijansa okupi vise šiitskih grupa i da se tako odigra i na kurdskoj i sunitskoj strani. Bilo bi moguće, da se ove alijanse raspadnu i da Suniti, Šiiti i Kurdi osnuju koaliciju koja se ne zasniva narodnoj pripadnosti.

To bi bilo najrazumnije rješenje. Jer podjela Iraka na etničke i religiozne grupe stvara samo nove probleme. Irak koji je u posljednje vrijeme sve sekularniji, trebalo bi sto je moguće prije da pronadje partijski sistem u kom će ove partije biti atraktivne za sve Iračane, bez obzira na njihovu religioznu ili etničku pripadnost. Tek tada bi to bio veliki korak ka demokratskoj budućnosti.