Romantika u carskom gradu

Autobusna stanica u Koblencu puna je putnika još u rano jutro. Rajna i Mozel svjetlucaju na suncu, nebo je plavo, a iznad krošnji drveća, tako se čini, lebdi konjanik. No to je zapravo statua njemačkoga cara Wilhelma Prvog, koji je živio od 1797 do 1888. On je najprije bio kralj Pruske, zatim je kao vojskovođa pobijedio u tri rata, preživio puna četiri atentata, te se na kraju zalagao za osnivanje njemačke države. Neposredno nakon što je osnovano Njemačko Carstvo, koje je činilo 25 pojedinačnih saveznih državica, Wilhelm je 1871. proglašen njegovim carom. Neko vrijeme rezidencija mu se nalazila upravo u Koblencu, zbog čega je tu bila i smještena njegova statua, sve dok nije uništena u toku Drugog svjetskog rata. No upravo građani Koblenca nakon svih tih godina žele natrag "svog cara Wilhelma".

Na šetalištu uz rijeku Rajnu verglaš dočekuje turiste, koji su se na najrazličitije načine uputili tamo - biciklom, brodom, pješke ili autobusima. Posjetitelji dolaze iz svih krajeva svijeta.

Neslavan kraj velikog cara

Na ušću Mozela u Rajnu nalazi se takozvani Deutsches Eck. Zapravo se radi samo o slikovitom vidikovcu sa pogledom na obje rijeke - s lijeve strane je veliki kamp, a sa desne tvrđava Ehrenbreitstein. Kip konjanika izuzetno je tražen kao motiv za fotografije, no malo je onih koji znaju o kome se zapravo radi. Ova statua ima prilično burnu historiju, tvrdi verglaš:"Znam za ovaj kip čak još iz perioda kada ga uopšte nije bilo. Devastiran je zadnjeg dana rata. Mislim da mu je glava izložena još uvijek u nekom obližnjem muzeju, dok je trup svojevremeno iskorišten da bi se od tog materijala napravio tramvaj. Stari kip međutim bio je bakreni, ovaj mi više liči na bronzu."

Prazni stub statue kasnije je služio kao spomenik za njemačko jedinstvo, ali je kao takav, nakon pada Berlinskog zida, izgubio na značaju. No ko bi rekao da će se u malom Koblencu, desetljećima nakon nečasnog pada cara i njegovog kraljevstva, ponovo stvoriti grupa odanika? Grupica stanovnika, u prvom redu jedan prilično imućni bračni par, zalagali su se početkom 90-tih godina za rekonstruikciju konjanika.

"Neko je onda donirao da bi se rekonstruirala statua, ali ta procedura trajala je godinama, jer se prvo jedna vlast protivila, pa slijedeća odobrila. U svakom slučaju je donator umro prije nego što je kip ponovo postavljen na svoje mjesto", priča verglaš.

Građanska inicijativa za vraćanje konjanika

Na kraju je nova stara statua ponovo postavljena uz pomoć najveće dizalice u Evropi 1993. godine. Od tada se Njemačko ćoše pretvorilo u pravu turističku atrakciju. Međutim neki su i 17 godina poslije toga kritični: "Mnogi su se zalagali za ovaj kip, tek zbog građanske inicijative je uopšte ponovo postavljen. Ja lično to ne mogu shvatiti, imajući u vidu da je car Wilhelm politički bio prilično kontroverzan. Ali dobro, onako za oko je barem lijep", kaže vlasnica obližnjeg kioska, u kojem prodaje suvenire.

Kada se posjeta Njemačkoj za strane turiste počne bližiti kraju, na obali Rajne u Koblencu se na brzinu kupi još koji suvenir. Turisti pri tome ne štede - oko 200 do 300 eura potroše po osobi, zadovoljno kaže vlasnica kioska: "Posjetitelji često dolaze iz Amerike i latinske Amerike, Australije ili čak sa Novog Zelanda. Zanimljivo je što oni iz Nejmačke poznaju samo kožne pantalone i dvorac Neuschwanstein, kojeg je inače izgradio bavarski kralj Ludwig II., dakle nema nikakve veze sa ovim područjem. ipak, držimo i te suvenire, jer se oni najbolje prodaju."

Eh da car Wilhelm zna kako ga je, bar kod ljubitelja suvenira, pretekao bavarski kralj iz bajke, sigurno bi se okrenuo u svom grobu.

Autor: Cornelia Rabitz / Azra Avdagić

Urednik: Zorica Ilić