1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Romi između sopstvenih i tuđih običaja

18. august 2010

Romi nikada ne proriču sudbinu jedni drugima. Prihvataju običaje i vjerovanja sredine u kojoj žive, a riječ ‘običaj' ne postoji u romskom jeziku, dok se vračara kaže ‘drabardi'.

https://p.dw.com/p/OpCE
Djevojčica sa knjigom "Istorija, kultura i tradicija Roma"
U romskom jeziku ne postoji riječ 'običaj'.Foto: Mirsad Camdzic
Aberglaube der Roma
Foto: Mirsad Camdzic

Put kojim idemo u naselje Veseli brijeg nije baš “veseo”. U lošem je stanju i jedan dio je neprohodan za automobile. Dvadesetak kuća do kojih se dolazi u ovo romsko naselje pored Gračanice djeluju uredno, a stanovnici su ljubazni.

“Može, govorit ćemo o romskoj kulturi i običajima ako nam kažete gdje ima starog željeza” – govore u šali okupljeni mladi Romi. Obučeni su kao folk-zvijezde, briljantin u kosi, lančići, naušnice u ušima, mobiteli sa privjescima. Niko od stanovnika nije stalno zaposlen. Trguju starim želejezom ili prodaju kinesku robu na pijaci.

Romi prihvataju običaje sredine u kojoj žive

O Romima i njihovoj kulturi uglavnom se govori kao o nečemu što onemogućava uključivanje u širu društvenu zajednicu. Iskustvo Damire Osmanović u odnosu druge djece prema Romima, potvrđuje stereotip.

Aberglaube Roma
Mladi Romi se žale da druga djeca neće da se druže sa njima "jer su prljavi i ne kupaju se".Foto: Mirsad Camdzic

“Ne druže se s nama, govore da smo cigani, prljavi, da se ne kupamo i tako…”

Ne postoji neka univerzalna kultura ali postoje zajednički atributi za sve Rome, kaže doktorica nauka, Medina Tanjić, Romkinja iz Tuzle. “Prvenstveno kada se govori o romskoj kulturi misli se na lojalnost porodice, vjerovanje u Boga i đavola, u sudbinu i prilagodljivost na promjenljive uslove. Romi najčešće prihvataju stavove, religiju i vjerovanja sredine u kojoj žive.”

Ovo potvrđiju i stanovnici “Veselog brijega”. “Imamo Aliđun kao svoj praznik a slavimo Prvi maj, Novu godinu, ovdje slavimo i Bajram”, govori Taiba koja je prema pričama svih stanovnika svojevremeno bila kandidatknija za ulogu Azre u Kusturičinom filmu Dom za vješanje.

100 maraka za sudbinu

Zaim Muratovic sa sinom
Jedni vjeruju u romsku magiju, jedni ne.Foto: Mirsad Camdzic

Ono što je posebno izraženo kod Roma je proricanje sudbine. Jedan od najstarijih Roma Zaim Muratović kaže da je to prisutno i danas. “Kada dođe Romkinja i nudi da nešto vrača kako bi se neko oženio, kako bi neko ozdravio…neko vjeruje, neko ne. Ali, ja pamtim slučajeve kada je to pomoglo”, govori dok odmara na nakon pješačenja sa nogama smočenim u lavoru.

Taiba Osmanović u susjednoj kući na dvorištu pere veš ručno iako posjeduje veš mašinu. Čuje naš razgovor i kaže da će “ogledati” za 100 konvertibilnih maraka. Njena unuka dobacuje kako zna “ogledati za pare a besplatno ne zna”.

“Nikada ne vračaju međusobno, rade to isključivo drugima što je je često i izvor zarade” – potvrđuje doktorica Tanjić i napominje da se vračara u romskom jeziku naziva ‘drabardi'.

Aberglaube Roma
Taiba Osmanović: "Za dlaku joj je izmakla uloga Azre u Kusturičinom filmu 'Dom za vješanje'."Foto: Mirsad Camdzic

Romski običaji se ne mogu primjeniti na čitavu populaciju, zavise od plemena do plemena. Taiba, Anel, Rahima Osmanović govore o “potkovici koja će donijeti sreću”, mali Anel o onom što je čuo od tetka i starijih žena – “ako sanjaš zmiju to jutro prvi stranac kojeg ugledaš ti je dušmanin” (neprijatelj). “Kada kiša pada ili grmi, onda treba pronaći djevojčicu ili dječaka koji su jedini u majke da bace kašiku napolje i nevrijeme će prestati za deset do dvadeset minuta”.

Ovi običaji na identičan način obitavaju u kulturama drugih naroda koji žive na ovom prostoru.

“Riječ ‘običaj' u romskom jeziku ne postoji, ali određene radnje se prenose s koljena na koljeno i prate ih kroz cijeli život, a to su običaji u vezi sa rođenjem djece, svadbeni običaji, rođendani, imendani i posmrtni običaji”, govori dr Tanjić.

Aberglaube Roma Flash-Galerie
Vračara se na romskom kaže 'drabardi'.Foto: Mirsad Camdzic

I naravno, ono što je nezaobilazno za sve Rome ma gdje živjeli je muzika. Postoji i legenda o Svetom Petru i violini koji je ostavio "ćemane" u jednoj kafani u kojoj su Romi pjevali. Romi je prepričavaju kao Božije određenje za ovaj, veseli narod.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Svetozar Savić