Ruganje žrtvama Srebrenice

„Plakati, kojima se relativizira genocid, vidjeli su se svuda u Leipzigu. To izaziva bijes i otvara brojna pitanja“, navodi u podnaslovu svoje kolumne Erich Rathfelder i dodaje:

„Srbija u težištu Sajma knjiga u Leipzigu. Ta vijest me je obradovala. Pomislio sam, konačno se srpski pisci mogu predstaviti široj publici, konačno na scenu dolazi drugačija Srbija, intelektualna i samokritična. Moja prva reakcija je bila da bi sada pisci mogli dati doprinos razumjevanju naroda na Balkanu. Ponadao sam se da će Leipzig biti šansa da se počne sa suočavanjem sa prošlošću, koje je odavno trebalo da se desi. Ali, neposredno pred Sajam, moja očekivanja su prilikom jednog susreta u Sarajevu bila pomalo iznevjerena. Kada sam se susreo sa dva organizatora štanda iz BiH, Hanom Stojić i Sašom Gavrićem, oni su nekoliko dana pred odlazak na Sajam dobili vijest da su predstavnici Republike Srpske odbili zajedničku prezentaciju. Uprkos višemjesečne diskusije, intenzivnih priprema i niza kompromisa, predstavnici Republike Srpske su željeli sami da imaju svoj štand sa vlastitim programom. Već to je, samo po sebi, bio politički akt i organizatori Sajma su to morali odbaciti. Glavni grad Srbije je Beograd, a nije Banja Luka."

Propusti organizatora

"Nakon dolaska u Leipzig, dočekao me potpuni šok. U cijelom centru grada u oči su se naprosto urezivali plakati koji su opovrgavali genocid u Srebrenici. Na njima je pisalo „Srebrenica – potisnute činjenice o maskaru nad Srbima 1992-95. godina. Sigurno je da su prilikom borbi oko Srebrenice također stradali i Srbi. Bošnjački branitelji enklave su međutim od 1993. do 1995. u zaštićenoj zoni bili pod nadzorom UN-a. Opovrgavati sistematski počinjen genocid nad najmanje 8.300 mladih ljudi i dječaka podsjeća na izjave njemačkih radikalnih desničara o lažima šta se dešavalo u Auschwitzu te na njihovu kampanju negiranja njemačke krivice i sudjelovanja u holokaustu. Kako se moglo dozvoliti da Leipzig i njegovo sajmište budu preplavljeni plakatima kojima se izruguju žrtve Srebrenice? Kakvi propusti i neznanje organizatora Sajma?"

Važna poruka pomirenja

Najtraženija na Sajmu je bila knjiga Aleksandra Dorina za kojeg se kaže da pripada sceni njemačkih simpatizera Slobodana Miloševića. Ko je za to dao novac? Srpski zvaničnici nisu ništa poduzeli protiv te propagandne kampanje koja je u pitanje mogla dovesti prezentaciju srpskih pisaca. Da nije bilo Alide Bremer i kulturne mreže „Traduki“ na Sajamu ne bi mogli nastupiti poznati pisci kao što je David Albahari, koji živi u Kanadi, te ostali autori koje zvanični Beograd ignorira. Treba istaći i nastup grupe „Beton“ koja je do riječi došla na štandu berlinskog lista „Tageszeitung“. Saša Ćirić, Saša Ilić, Miloš Živanović i ostali su tamo uvjerljivo počeli kritično sučeljavanje sa nedavnom prošlošću. Oni su zajedno sa mladim piscima sa Kosova pokrenuli jedan zajednički list. I to je za mene, nakon svega, bila važna poruka pomirenja“, piše u svojoj kolumni u listu „Tageszeitung“ Erich Rathfelder.

Svijet ima novo žarište

Pored zbivanja vezanih za Libiju i nuklearne katastrofe u Japanu, udarnim temama u izdanjima njemačkih novina od četvrtka, 24. marta, pridružio se i Bliski istok. Jedna žena je ubijena, a najmanje 30 osoba je povrijeđeno u napadu u blizini autobuske stanice u Jerusalemu.

Novine „Neue Presse“ o tome pišu:

„Svijet ima novo žarište, koje je već odavno poznato i u kojem je tokom proteklih mjeseci bilo relativno mirno. No, sa napadom u blizini centralne autobuske stanice u Jerusalemu to je sada defintivno prošlost. Situacija je eskalirala i spirala nasilja će se okretati zastrašujuće brzo. Izrael je već zaprijetio žestokim napadima. Mnogi političari u izraelskom kabinetu već govore o velikoj vojnoj operaciji. Rat na Bliskom istoku, nakon napada u Jerusalemu, sve je izvjesniji. Eskalacija se više neće moći zaustaviti. Svijet trenutno sa napetošću prati zbivanja u Libiji i pri tom ne može da bude jedinstven po pitanju kako zaustaviti diktatora Moamera al-Gadafija. Ko će sada intervenirati u Izraelu? Ostaje strahovanje da to neće učiniti niko“, piše njemački list „Neue Presse“.

Kruta politika blokade pojasa Gaze

Agencije su izvjestile da su izraelske zračne snage samo nekoliko sati nakon napada u Jerusalemu već bombardovale pojedine ciljeve u pojasu Gaze…Riječ je o centru „Hamasa“ za obuku te o tunelu koji prolazi ispod granice između pojasa Gaze i Egipta.

List „Badische Zeitung“ o tome piše:

„S obzirom na raketne napade militantnih Palestinaca, Izrael ima pravo da brani svoje građane. U to spadaju i ciljani vojni napadi usmjereni protiv onih koji raketama gađaju izraelska naselja i gradove. No, ono što se pri tome ne smije previdjeti je to da je kruta politika blokade pojasa Gaze, koju provodi Izrael, od tog siromašnog regiona napravila leglo nasilja. Bilo koja opozicija tamo nema nikakvih šansi u odnosu na „Hamas“. Ukoliko vlada Benjamina Netanjahua zaista želi oslabiti islamiste, onda joj potrebna jedna pametna politika umjesto ekscesivnih vojnih operacija koje idu samo na ruku pripadnicima „Hamasa“, navodi list „Badische Zeitung“.

Priredio: Senad Tanović

Odg. urednica: Jasmina Rose