1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Rusija i rasizam

2. juni 2006

U gradu Voronešu napadi na crne studente su učestali. Policija nemoćna,jer napadi se dešavaju noću i iznenada. "Skinheadsi" vrlo agresivni i sve brojniji.

https://p.dw.com/p/AUrv
Dva ruska skinheada vježbaju za noćne pohode i kukavičke napade na nedužne ljude
Dva ruska skinheada vježbaju za noćne pohode i kukavičke napade na nedužne ljudeFoto: AP

Bilans govori sam za sebe. U godini 2005U Rusiji je 366 ljudi strdalo u napadima "Skinheadsa”, pri čemu njih 28-smrtno. Od početka 2006. iz rasističkih pobuda ubijeno je 14 ljudi! U Rusiji broj napada, sa rasističkim predznakom stalno raste. Svake nedelje najmanje jedna osoba je žrtva rasističkih napada. Strani studenti, gastarbajteri ili migranti koji ne izgledaju slavenski, moraju se bojati za svoj život i u Rusiji se osjećaju nesigurno. Simbol rasizma u Rusiji je provincijski grad Voroneš oko 500 km južnije od Moskve.

2000 stranih studenata živi u strahu i trepetu.Izvještava Isabella Kolar.

"Kompjuter šefa milicije Sergeja Kasarova je pun fotografija sa crvenim zastavama i kukastim križevima. Hitlerov ”Mein Kampf”leži na stolu, kao i brdo CD-eova, disketa i video-traka sa rasističkom tematikom. Sve je ovo zaplijenjeno prošle nedelje u jednoj prodavnici, usred milijunskog grada Voroneša.

Vlasti u gradu umanjuju broj ubijenih, kaže šef policije Kasarow”.

”Djeca su djeca i uvijek se dogode neke neugodne situacije. Strani studenti se i međusobno ubijaju i sve ovo, nije ništaneobično. Većina napada nemaju rasističku, nego kriminalnu pozadinu, kao naprimjer, kada u noći stranac pije votku zajedno sa Rusom i kada ga ovaj na kraju opljačka”.

Urtado Enrique Angeles, 18-godišnji medicinski student iz Perua je, devetog oktobra prošle godine napadnut u dvorištu Univerziteta, da bi potom od udaraca jednog mladića-Rusa iskrvario.

Proces u Voronešu protiv 13 mladića od kojih su neki i maloljetni, još traje. Stranci imaju novac, uzimaju nam radna mjesta i djevojke - tako se pravdaju mještani u ovom gradu.Ali i neki iz državnih institucija u gradu.

Aleksandra Karpova je, predsjedavajuća Komiteta za internacionalnu saradnju pomenutog grada.”Mislim da je Peruanac sam sebi kriv. Univerzitetska zgrada je u šumi, a u gradu se priča da studenti koji imaju dolara, kupuju naše djevojke i s njima idu u mračnu šumu".

23-godišnja Natalja Borisowna je aktivistkinja građanskog pokreta mladih iz Voroneša.Kada je prošle godine uhapšena pred zgradom unutrašnjih poslova, kao jedan od organizatora demonstracija pod motom ”Skinheads su rasisti, a ne ulični banditi”, njena majka je istu veče pozvana u policijsku stanicu.” Moju majku su odveli u policijsku stanicu i u jednoj mračnoj sobu kao u filmu, stavili su joj lampu pred oči. Rekli su da njena kći radi za neku ekstremističku organizaciju i da će zbog toga imati problema. Mogu me tući i ubiti i niko ne bi znao, ko je to učinio. Iza mene navodno, stoje zapadni Jevreji”.

Aleksej Kozlov iz građanske zelene alternative ”Grosa” smatra da u gradu ima oko 400 rasista, spremnih na napade, dok simpatizera ima i puno više.

Cilj su pored stranaca i žitelja Zakavkazja, aktvisti suprotne strane, to jest ljudi koji su protiv rasizma. I sam Kozlov je bio napadnut. Ni jedan mjesec u ovom gradu, ne prođe bez napada.

”Ovjde ima rasističkih napada i oni se stalno ponavljaju.

U gradu ima različitih grupa,a napadi se dešavaju iznenada. Napadača je uvijek više nego žrtava a tuča,kao po pravilu treba da ostavi traga, odnosno da napadnutom napravi maksimalnu tjelesnu štetu”.

Drugi oblik kriminalnih delikata, pritom, izostaju, kao recimo da se napadnuta osoba pokrade.

Na klupama pred Studentskim domom broj 4, u ulici Friedricha Engelsa, sjedi nekoliko Afrikanaca. Ranije se niko ne bi usudio izaći ispred doma i sjesti na klupe, kaže 25-godišnji student prava Tiberi iz Gvineje, koji je i sam bio žrtva napada.

” Nekako preživljavamo. Odemo na nastavu a nakon toga vraćamo se odmah kući, u studentsku sobu. Mi znamo koliko je opasno i stoga ne smijemo izlaziti. Kako da šetamo kad oni tuku i čak ubijaju”?

James Alan Dsuku iz Konga, tri godine studira engleski u gradu Voronešu:

”Kad negdje idem,moram se okretati i gledati da li mi se neko približava. Bojim se,bilo gdje da idem. Nikada ne bi mislio, da će se u naše vrijem tako nešto dešavati. To je strašno".