SAD zabavljene same sobom

Amerikanci su izmišljena nacija. Stanovnici SAD su došli i dolaze sa raznih strana svijeta. Siromašni i bogati, prognani i oni koji traže svoju sreću, studenti i nepismeni. Ironija sudbine je da upravo Donald Trump, predsjednički kandidat njemačkog porijekla koga ankete trenutno vide kao najizglednijeg kandidata, traži da se zatvore granice za useljenike Latinoamerikance i muslimane.

Amerika je ideja. "Pred zakonom su svi isti", ponovio je nedavno šef američke diplomatije John Kerry. Iako je ta ideja privlačna, teorija i praksa se po ovom pitanju razilaze. Onaj ko ima dovoljno novca za lobiste i advokate - taj je u prednosti. Procesi se mogu otezati, zakoni interpretirati na razne načine, a parlamentarci su, posebno u SAD, zavisni od donacija - time se na njih može i uticati. Paznih ruku će ostati onaj ko nema dovoljno novca.

Jedan od takvih je David Bates, koga sam sreo u Chicagu. On nije mogao da plati dobrog advokata. On je bio osumnjičen za zločin, potom je bio uhapšen, a policajci su ga tukli sve dok nije priznao. Jedanaest godina je nedužan sjedio u zatvoru, a potom je rehabilitovan. Nažalost, ovo nije usamljen slučaj.

Tajno bratstvo

Tokom protekle 2015. više puta sam izvješavao iz Fergusona, Baltimora, New Yorka, Clevelanda ili Chicaga. Svuda sam vidio slične stvari: bijeli policajci pucaju na crnce i poslije svega prolaze nekažnjeno. Ono odista postoji: tajno savezništvo između ambicioznih tužilaca, korumpiranih političara, moćnih policijskih sindikata i počinilaca u uniformama.

Naravno da nema opravdanja za naslne proteste. "A na koji onda način možemo da skrenemo pažnju na rasizam i nasilje policije?", pitao me jedan mladi demonstrant u Fergusonu. On je odrastao u dijelu grada u kojem žive skoro isključivo Afroamerikanci. Škole su loše, ulice i radnje zapuštene, jedva da ima posla. Bijelci u policijskim uniformama dijele kazne kako bi popravili stanje u gradskoj kasi. "Ispod ruke" se lako može nabaviti oružje i droga. Ovdje je zacementirana podjela društva na dvije klase. ("Onaj ko tu ima, njemu će biti dato još, ko nema, uzeće mu se i to što ima", Jevanđelje po Mateju, 25,29)

Nedostatak volje

Mnogi Amerikanci znaju da su službenici u javnim ustanovama slabo obrazovani i da zarađuju malo. Ipak, ne žele da plaćaju veći porez kako bi se to promijenilo. Većina Amerikanaca sluti: više oružja vodi i povećanju nasilja. Ipak, većina ih zagovara da građani i dalje smiju da posjeduju oružje. Dakle, sve ostaje po starom.

Pri tome ima dovoljno novca da se uvede strožija kontrola prodaje oružja ili da se investira u obrazovanje Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca. Jer, za razliku od EU, američka privreda stabilno raste, vrijednost akcija i nekretnina također, a banke su jače nego ikada prije.

Ipak, nedostaje volje za reformama. Do promjene ("Change!)" koju je najavljivao predsjednik Obama nije došlo. Republikanci i demokrate se međusobno blokiraju u Kongresu, što ih ne sprječava da se žale zbog političke blokade.

Pogled pun stida

U svakom slučaju su jedinstveni u tome da ne dozvole dolazak izbjeglica iz Sirije u SAD - uz izgovor da bi među izbjeglice mogli da se umiješaju teroristi. U proteklih pet godina u SAD je stiglo 2234 državljana Sirije. Kada Amerikancima kažem da je Njemačka 2015. primila milion izbjeglica, pogled pun stida spuste na zemlju. Pri svemu tome, Njemačka ne snosi nikakvu odgovornost za međunarodno pravno nelegalan rat u Iraku, kao i za posljedice koje su iz toga proistekle. Za to su odgovorne SAD.