Sadam Husein dobio smrtnu kaznu

Za brojne iračke šiite i Kurde stvar je jasna: proces Sadamu Huseinu se morao završiti izricanjem smrtne kazne. Postavlja se samo pitanje: na koliko smrtnih kazni se može osuditi jedan diktator, kako bi bio pravedno kažnjen za sva nedjela koja je počinio?

Ovo je, naime, bio tek prvi proces u kojem je trebalo da Sadam Husein odgovara za ono što je uradio. Osudjen je za ubistvo 148 šiita iz mjesta Dujail. Drugi dio procesa u kojem je on optužen za ubistva hiljada Kurda je još uvijek u toku, naredni tek slijede. Pod znakom je pitanja hoće li svi ti procesi biti privedeni kraju, ili će smrtna kazna biti izvršena odmah.

Neizvijesno je takodje šta ova presuda znači za budućnost Iraka? Može se postaviti i sljedeće pitanje: koliko situacija u Iraku može biti gora od one kakva je danas? Odjekuju ipak prijetnje Sadamovih branilaca da bi smrtna kazna mogla otvoriti vrata prema paklu za Iraku.

Nakon izricanja presude bi se moralo hladne glave razmisliti o posljedicama ovakvog procesa. Teško je naći spontani odgovor. Za vlade u Bagdadu i Washingtonu je ovo dokaz da se Irak nalazi na putu ka pravnoj državi i da je u stanju da se obračuna sa nedjelima Sadamovog režima. Za njih ovo nije sud pobjednika, kao što je to bio slučaj u Nirnberškom procesu, nije sud kao u slučaju ratnih zločina na području bivše Jugoslavije, ili nedavno uspostavljeni medjunarodni sud u Hagu. To, istovremeno, nije ni komisija za uspostavljanje istine, koja je djelovala u Južnoafričkoj Republici.

Proces je trebalo da u prvom redu postavi temlje za nacionalno pomirenje u Iraku, što se ipak nije desilo. Nasuprot tome, pristalice Sadama Huseina tek sada su spremne na eskalaciju sukoba. Oni će mnogo jasnije nego ranije uvidjeti da je nekadašnji način raspodjele vlasti stvar prošlosti. Oni će Sadama Huseina posmatrati kao mučenika koji je do posljednjeg trenutka preko podijuma sudnice po svijetu širio svoje ipak apsurdne argumente.

Nakon presude se javlja jedna opasna misao: možda je bilo bolje da Sadam Husein nikada nije uhvaćen živ. Onda bi se o njemu danas pričalo možda isto toliko malo kao o njegovim sinovima. Opasna je to misao jer stoji u suprotnosti sa konceptom pravne države. Svakodnevica ipak pokazuje jedno: Irak je daleko od pravne države. Presuda u slučaju Sadama Huseina ovu zemlju ne približava tom željenom cilju.