Sajam knjiga u Beogradu

Na štandu Bosne i Hercegovine saznali smo da je saradnja sa Srbijom živa ali nedovoljno organizovana. Ibrahim Spahić, predsjednik Udruženja izdavača i knjižara Bosne i Hercegovine, kaže: „U BiH još uvek postoji interesovanje za pisce koji su odranije poznati, prije rata“. Na hrvatskom štandu Andrijana Pletikos iz izdavačke kuće Jesenski i Turk objašnjava da je interesovanje za srpske knjige u Hrvatskoj vezano za temu i ličnu potrebu i da ne postoji nacionalna selekcija . Razlike u interesovanju ipak postoje. „Percepcija onih pisaca koji su u Hrvatskoj bili popularni i prije rata je mnogo bolja. Za one koji su nakon rata postali popularni u Srbiji a i obrnuto u Hrvatskoj, takođe postoji interes ali je on vezan za krug ljudi koji se profesionalno bave književnošću“.

Ko nosi knjige ima toplu dušu

Kaja Damjanović iz izdavačke kuće Clio, smatra da postoji problem nedovoljno razvijene regionalne saradnje i da razloge za to treba tražiti u politici i ekonomiji. „ Ali ne u smislu zavjere da je to posljedica rata, sistemi u te tri države su različiti. Carina za knjige je jako visoka, izdavaštvo nije profitna oblast, tako da je mali izvoz i knjige su preskupe“. Jučer je na sajmu knjiga u Beogradu održana diskusija o izdavaštvu u Srbiji. Ministar kulture Nebojša Bradić je tom prilikom rekao: „Vjerujem da bez obzira na razlike, imamo mnogo više zajedničkih stvari: jezik, tradiciju i istoriju, koje nas povezuju“. U svakom slučaju, možemo se složiti da knjiga spaja ljude, i kako kaže pisac Dragoslav Mihailović..," Želim vam da i vi nakon ovog sajma dobijete nadimak 'onaj koji nosi knjige', jer taj nadimak i na srpskom i na japanskom znači - onaj koji ima toplu dušu.“