Samit bez konkretnih obećanja

Ovaj samit nije donio veliki napredak. Ako sve nevladine organizacije ostanu bez daha, samo zato što je američki predsjednik Barak Obama najavio promjenu politike pomoći siromašnim zemljama, to pokazuje koliko su mala očekivanja. Američki predsjednik siromašnim zemljama nije obećao više novca. Planirana je preraspodjela sredstava unutar budžeta čime se žele pomoći dobre vlade i projekti koji su pokazali rezultate.

U tome nema ništa loše. Niko ne želi da novac poreskih obveznika industrijski razvijenih zemlja ode u ruke korumpiranih političara ili krvoločnih diktatora. Do tog saznanja se trebalo doći mnogo ranije. Po svemu sudeći to treba zahvaliti sve praznijim državnim kasama. Mnoge države žele sprovesti u djelo ono što njemačka kancelarka naziva „finansiranje koje se orjentiše prema uspjesima“. Nijedna država ne želi da joj se predbaci da je na cjedilu ostavile gladne u svijetu. Radije pokušava da nepromijenjenim budžetskim sredstvima pruži bolju pomoć. Samit šefova država i vlada u New Yorku je sigurno tome dao svoj doprinos.

Ipak je nešto postignuto

Međutim, rezultat samita je mršav. Vlade su mnogo lakše odriješile kesu kada je trebalo spašavati banke od bankrota. Skoro milijardu gladnih u svijetu je za svjetsku privredu, kao i finansijske institucije koje bilježe velike minuse, također ozbiljan problem. Za dvije sedmice bi bogate zemlje na samitu Globalnog fonda za borbu protiv side, tuberkuloze i malarije, mogle pokazati koliko je to za njih zaista ozbiljan problem.

Kada je riječ o postizanju milenijumskog cilja broj šest, a to je zaustavljanje širenja tih bolesti, može se govoriti o uspjehu. Međutim, još uvijek se daleko od zacrtanog cilja. Od malarije dnevno umire 4.500 ljudi, dok svakih 45 sekundi od tuberkuloze umre jedno dijete.

Problem milenijumskih ciljeva je nepostojanje konkretnih obaveza. Nijedna vlada neće biti pozvana na odgovornost ako ne ostvari zacrtane ciljeve, ili ako ne izdvoji obećana finansijska sredstva. U završnom dokumentu samita se to ne spominje. Dokument, koji sadrži 31 stranicu, je apstraktan i uopšte nije čudo što su ga 192 zemlje odobrile i prije početka samita.

Međutim, bez milenijumskih ciljeva bi milionima ljudi širom svijeta bilo još teže. Stoga je neophodno pogled usmjeriti na 2025. godinu. Samo tako se može garantovati da će svijet i dalje raditi na poboljšanju životnih uslova svojih stanovnika čak i ako to traje sporije, nego što bi se željelo.

Autor:Christina Bergmann/Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić