Samit UN-a na temu" Komunikacije i informiranje" u Tunisu

Život bez interneta je za mnoge gradjane Evropske Unije nezamisliv. Ali za većinu stanovnika planete zemlje čak su i telefon i televizija luksuz, a da ne govorimo o kompjuteru i priključku za internet. Ujedinjeni narodi rado bi promijenili tu sliku. Stoga su odlučili da ove godine naprave svjetski samit u Tunisu, na temu komunikacije i informiranje. Sa pojedinostima Stefan Leidel.

Zapravo je konferencija u Tunisu samo nastavak samita koji je prije dvije godine održan u Ženevi. On je tada okončan saopštenjem, koje je potpisalo 175 zemalja, članica UN-a. U dokumentu je jasno zacrtan cilj kojim bi do 2015-te godine polovina stanovnika svijeta morala raspolagati priključkom za internet. No, samit u Ženevi nije našao odgovor na pitanje ko treba preuzeti kontrolu nad internetom. Spor je ponovo izbio pred sadašnji UN-a samit u Tunisu, kaže Wolfgang Kleinwaechter, stručnjak za komunikacija na danskom univerzitetu Aarhus:

0-Ton: Tema «Internet Governance» - «Kontrola interneta» mogla bi biti predmet spora na ovom samitu. Kako upravljati internetom širom svijeta je već godinama predmet svadje. «

Ovo izrazito tehničko pitanje sada se raspravlja na najvišem političkom nivou. Radi se o tome ko smije raspodjeljivati adrese i ko kontrolira takozvani crveni server u internet-mreži. Kompjuteri sa crvenim serverom, kojih je na cijelom svijetu svega 13, od velike su važnosti za komunikaciju širom svijeta. Bez njih se upiti u internet-mreži ne bi mogli dalje prosljedjivati. Nadležnost nad ovih 13 kompjutera ima Korporacija za izdavanje licenci za internet pod nazivom «Internet Corporation for Assigned Names and Numbers», čije je sjedište u Kaliforniji. Ova korporacija je od opšteg značaja za sve ali podliježe kontroli američkog ministarstva za trgovinu. Što znači da SAD kod svih odluka koje donosi ova internet –korporacija ima pravo veta. I tu leži uzrok spora.

Neki se plaše da bi Amerikanci mogli iskoristiti svoju moć i adrese neposlušnih zemalja jednostavno blokirati. Vladama zemalja kao što su Kina, Iran, Brazil ili Indija nimalo se ne dopada ova tehnička premoć Amerikanaca. Oni traže da se Korporacija za davanje internet licenci ukine i zamijeni medjunarodnom institucijom, koja bi radila pod nadzorom UN-a. No, američka vlada to kategorično odbija. Ideja se ne dopada ni stručnjaku za komunikacije i informisanje Wolfgangu Kleinwaechteru. Vlada Irana ili Kine bi, ukoliko bi imale upliva u davanje licenci, mogle jednostavno izbrisati stranice u internetu, koje im nisu po volji ili koje su kritičkog sadržaja prema vladajućem režimu. No, mnogi se pitaju zbog čega odlučujući uticaj na internet ima upravo američka a ne neka druga vlada. A tu američka vlada ima odgovor. Ona ukazuje na istorijsku ulogu američke administracije, koja je majka interneta. No pitanje premoći u internetu opterećuje i odnose na relaciji Evropska Unija-SAD. Nekoliko dana pred Samit UN-a u Tunisu, komesarka Evropske Unije zadužena za medije Viviane Reding je izjavila da ne može biti da jedna jedina država ima kontrolu nad internetom u cijelom svijetu. Evropska Unija je pokušala napraviti kompromis i poslala je prijedlog kompromisa na adresu Washingtona, kaže stručnjak za komunikaciju i informiranje na danskom univerzitetu Aarhus Wolfgang Kleinwaechter i zaključuje:

« Ali čim je Evropska Unija odnosno sadašnji njen predsjedatelj Velika Britanija u ime Unije poslala ovaj prijedlog stigao je drastičan odgovor od strane Amerikanaca. Kako riješiti ovaj problem do početka samita u Tunisu, ostaje velika zagonetka»,

zaključio je stručnjak za komunikaciju i informiranje na danskom univerzitetu Aarhus Wolfgang Kleinwaechter.