1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Samoća ubija u vrijeme praznika

2. januar 2010

Posebno u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika sve izgleda kao da je u najboljem redu. Ali, priliku da se praznici provedu sa najbližim, nemaju baš svi. Broj onih koji su u to vrijeme sami sve je veći.

https://p.dw.com/p/LINv
Foto: AP

Program jedne radio stanice u Kelnu. U studiju je Aneli Brake. Ona je u vrijeme praznika često pred mikrofonom, jer ona dobro zna da Božić i Nova godina za mnoge odavno nisu praznik radosti.

Aneli vodi SOS centar Kelnske katoličke nadbiskupije. Zašto je njeno angažovanje u vrijeme praznika toliko važno?

„Najkasnije u vrijeme Badnje večeri počinju da zovu ljudi koji su se vidjeli sa porodicom, rodbinom… Njihova očekivanja su bila velika, a onda sve pada u vodu. Nastupaju razočaranje, suze, vika, a ponekad i nasilje“, kaže Aneli Brake.

Nadao se da će se vratiti…

To je najčešće slučaj kada odnosi u porodici, sa partnerom ili prijateljima, duže vreme ne funkcionišu. Praznici poput Božića i Nove godine su nažalost često prilika da problemi izađu na videlo.

Čovjek na stepeništu
Sjediti ispred njenih vrata i čekati i to je nešto!Foto: picture-alliance/ dpa

Ljudi koji zovu nikada ne bi javno govorili o svojim problemima, kaže Aneli. Zato i zovu jer znaju da je ovdje diskrecija „zapovijest“. A i kada pričamo o mukama drugih, malo izmijenimo pravu priču. Na primjer, javio se jedan muškarac kojeg je žena napustila – i to uoči Božića. Nadao se da će mu se vratiti…

„Ali nije. Bio je razočaran. Bol, tuga… zato što je ostavljen. Sve je to došlo do izražaja naročito zato što su praznici. Svakodnevica i posao nisu mogli da ga odvrate od misli od nje“, priča Brakeova.

U razgovoru sa njim, Aneli je pokušala da dokuči, kako je došlo do sve toga. Kako je moguće da ovaj muškarac nije primijetio da se nešto promijenilo, da se možda njegova supruga promijenila? I šta sad?

Posao koji ima smisla

Javila se i jedna žena koja je toliko željela da prisustvuje Božićnoj misi, ali se zbog straha i stida nije usudila.

„Rekla je nema adekvatnu garderobu. Da ne poznaje nikoga. Da će možda ljudi primijetiti da pije ili miriše neprijatno…“, prepričava Aneli dio razgovora. „Čašica razgovora“ u vrijeme praznika je urodila plodom. Aneli ju je ubijedila, odnosno ulila joj je neophodnu hrabrost.

Anelin tim čini 50 osoba i nisu svi psiholozi kao ona. Neki su drugačijih profesionalnih poziva, a neki su i u penziji. Zajedničko im je to što se dobrovoljno angažuju s namjerom „da se nađu“ drugima u nevolji – ili bolje rečeno samoći.

Tokom praznika se obično razmjenjuju pokloni. Ali, to je najmanje važno. Poklon je pored ostalog i „Vaše prisustvo ili Vaša pažnja koju poklanjate drugima. Upravo ono što mi radimo. Ovdje se često vode ozbiljni i dirljivi razgovori. Neki ljudi zovu da se zahvale za pomoć ukazanu tokom godine“, dodaje Aneli.

U takvim trenucima ona osjeti da ono što radi ima smisla.

Autor: Mihael Borgers/ Nebojša Jakovljević

Odg. urednik: Svetozar Savić