Samo dopingom do svjetskog rekorda?

U glavnoj prostoriji Univerziteta u Stuttgartu, nalazi se red uređaja koji pomalo liče na zubrske stolice, a pomalo na sprave za mučenje. No, to su sve instrumenti kojima se mjeri fizička izdržljivost sportista. Profesor biomehanike, koji se bavi ovim istraživanjem kaže: „Nije lako odrediti granice, kada je riječ o sportu. No, postoje određene granice koje se ne mogu preći. Sigurno je da atletičar ne može istrčati stazu od 100 metara za 8 ili 9 sekundi, bez obzira na tehnološku razvijenost i treninge. To će tako ostati još najmanje 100 godina.“ Drugi smatraju da se ne može govoriti o nemogućem, jer možda postoje sportisti sa genetskim predispozicijama koje im mogu dati ubrzanje kojim će oboriti svjetske rekorde.

Tim predvođen dr. Bubeckom, koji ujedno sarađuje sa Olimpijskim centrom za treniranje i istraživanje u Stuttgartu, bavi se istraživanjem sposobnosti izvođenja vježbi kod sportista. Demonstrator je gimnastičar Andreas Hofer, koji skače na podijum ispunjen senzorima. Senzori mjere snagu, brzinu i visinu skoka. Skokovi se ponavljaju nekoliko puta, kako bi se izračunale karakteristike mišića kod sportaša.

Brži oporavak

Lista sa strukturom mišića i njihovim karakteristikama igra važnu ulogu ukoliko se sportista povrijedi, a mora se u najkraćem roku vratiti u top formu. Ovo je pomoglo jednom hrvaču da se za kratko vrijeme vrati u formu i nastupi na Olimpijskim igrama, a o čijem slučaju dr, Bubeck kaže: „Prvo smo pogledali studiju kako bi utvrdili koji su mišići najvažniji za hrvače. Kada je sportista bio povrijeđen, operisan je na oba ramena. Mi smo samo mogli istražiti koji su to mišići kojima se treba povetiti najveća pažnja, kako bi se nadoknadila snaga hrvača. Tada smo dali svoje preporuke stručnjacima za oporavak sportista.“

Zdravlje prije svega

Program istraživanja na Sportskom naučnom institutu, prije svega pokušava osigurati vrhunske sportaše, kako ne bi došlo do povređivanja i kako bi ostali potpuno zdravi. Tako je npr. u vježbi izdržljivosti gornjeg dijela tijela, kod Andeasa Hofera izmjerena veća snaga u desnoj ruci. U ovom slučaju ta razlika u snazi između lijeve i desne ruke nije bila velika, pa nije predstavljala nikakvu opasnost. Međutim, ukoliko bi se pokazala velika razlika, moralo bi se započeti sa treningom, kojim bi se pažnja posvetila slabijoj strani, kako bi se u tijelu postigla ravnoteža i kako bi tijelo ostalo zdravo.

Za rekord na kocki i zdravlje

Kako šanse za obaranje svjetskih rekorda postaju sve manje, sportisti svoje zdravlje stavljaju na drugo mjesto. Ne samo da su posljednjih godina povećani slučajevi dopinga, već je povećana i ilegalna upotreba lijekova protiv bolova, kojima sportaši potiskuju znakove prevelike zagrijanosti i opterećenosti tijela. Dr. Alt kaže kako u Institutu nastoje da spriječe upoterbu dopinga i lijekova, kako bi sportaši postigli svoj maksimum uz optimalne vježbe, te dodaje: „Kako bi se u sportu ovakve stvari promijenile, potrebno je da sportistima ne bude na prvom mjestu rušenje rekorda, već zdrava izvedba vježbi. Moraju biti svjesni činjenice da se niti jedan organ u organizmu ne smije pretjerano forsiarati. To je naš cilj, povezanost poboljšavanja izvedbi vježbi i zdravlje sportaša.“