Samo nas pomirenje vodi u budućnost

„Dobio sam dobar scenario. Sa autorom Gajom Hibertom sam već ranije radio. Čim sam pročitao scenario znao sam da želim da radim taj film. Smatrao sam da je ta priča veoma bitna, a bilo je jasno da autori ne žele irskog ili škotskog reditelja“, kaže reditelj Hiršbigel.

U filmu „Pet minuta raja“ (Five Minutes of Heaven) pratimo priču dva muškarca koji se nakon tragičnih događaja 1975. godine prvi put sreću poslije 30 godina i to pred upaljenim kamerama. U vrijeme sukoba je, tada 16-godišnji protestant Elister Litl ubio brata Džoa Grifina. Sada bi Džo trebalo da mu pruži ruku, a najradije bi ga ubio.

Bitno je gledati naprijed

Radnja je veoma napeta tokom cijelog filma, gledalac ni u jednom trenutku ne zna da li će se priča završiti tragično ili pomirenjem. Njemački reditelj, koji je film snimio za BBC, je tom impresivnom i intenzivnom filmskom pričom postavio važna pitanja.

„Mržnja i osveta kao princip jesu razumljivi, ali su naravno i kontraproduktivni i ni za koga nisu efikasni, ni u jednom obliku. Mislim da se težeći za pomirenjem može imati budućnost“, smatra reditelj. On kaže da su ožiljci vidljivi i to ne samo na strani žrtve. Upravo o tome se i radi u filmu. On ne zastupa ni katoličku ni protestantsku stranu.

„Suština ove priče je bila da se ne ocjenjuje ni jedna strana. Isto tako smo željeli da kažemo da je bitno gledati naprijed, a ne osuđivati gledajući na prošlost. Toj priči je bio potreban neutralan sudija. Mi Nijemci imao svoju priču na grbači, kada se radi o sukobima van granica naše zemlje. Veoma dobro poznajemo tu materiju“, kaže Oliver Hiršbigel.

Građanin svijeta, ali ne kao alibi

Oliver Hiršbigel je poslije međunarodnog uspjeha filma „Hitler, posljednji dani“ postao interesantan i za holivudske producente.

„Uvijek ću biti Nijemac, imam svoju vjeru i njemački način pripovijedanja. Međutim, uvijek sam se osjećao kao Evropljanin, ako već ne kao građanin svijeta. Pri tom ne mislim na neku vrstu prijatnog bijega, za koji je odrednica svjetski građanin veoma često alibi, nego se tako zaista osjećam. To je oduvek bio moj ideal samo što to toga dugo nisam bio svjestan.“

Autori: Jerg Tascman / Željka Bašić-Savić

Odg. urednik: Zorica Ilić