Samoubojstvo kao jedini izlaz iz prisilnog braka

Vjenčanja su u Afganistanu rijetke prilike kad si članovi neke obitelji mogu priuštiti bar na jednu večer zaboraviti svoje brige i bučno nešto proslaviti - daleko od rata i nasilja. Pleše se i slavi do ranih jutarnjih sati. Jedina osoba koja ne smije izgledati zadovoljno je mladenka. Ona mora imati tužan izraz lica, zbog toga što napušta svoju obitelj. No često te suze uopće nisu lažne.

Prema jednom izvješću UN-a više od 80 posto vjenčanja u Afganistanu prisilno je i dogovoreno bez pristanka mladenke. U više od polovice slučajeva mladenkama je manje od 16 godina. A kad se nešto, što bi trebalo biti "najljepši dan u životu", pretvori u najgori užas, mnoge mlade žene izlaz traže u samoubojstvu.

Bijeg od prisilnog braka

"To je zadnji izlaz i zadnji pokušaj otpora u sitaciji u koju su žene dovedene na silu", priča Monika Hauser. Ona je prije 20 godina osnovala organizaciju za zaštitu ženskih prava medica mondiale, a od prije devet godina je s organizacijom medica Afganistan aktivna u toj zemlji. Monika Hauser, inače po zanimanju ginekologica, kaže da je u tom razdoblju zabilježen velik porast broja samoubojstava među ženama. "2009. godine je Institut za izvještavanje o ratu i miru priopćio da je broj slučajeva samospaljivanja kod mladih žena, samo u gradu Heratu, porastao za 50 posto", objašnjava Monika Hauser. Najnovije istraživanje koje je u Afganistanu proveo bivši zamjenik ministra zdravstva pokazalo je da si na svakih 100.000 žena, njih pet oduzme život. "Posebno to primjećujemo u gradovima, da tamo raste stopa samoubojstava, jer se žene tamo pokušavaju obraniti od prisilnih brakova", kaže Monika Hauser.

Žene koje žive u gradovima uglavnom su obrazovanije i imaju lakši pristup medijima iz kojih vide da se može i drugačije organizirati život. "Prije svega izbjeglice iz Irana, koje su doživjele relativnu slobodu i sad se konfrontiraju s represivnim obiteljskim schemama", kaže Monika Hauser.

Prema istom afganistanskom istraživanju, više od 1,8 milijuna žena u toj zemlji pati od depresije. Nasilje nad ženama i izrazita ograničenja u obitelji izazivaju izuzetan psihički pritisak. "Djevojčice koje udaju protiv njihove volje i na koje je vršen veliki pritisak, u pravilu pate od psihičkih teškoća i depresija, što ponekad vodi do samoubojstva", kaže Mohamad Ašraf Ravan, specijalist sa psihijatrijske klinike u afganistanskoj pokrajini Balkh.

Tradicija u srazu s ravonopravnošću

Po islamskom pravu i mladenka i mladenac moraju pristati na vjenčanje, kako bi ono bilo važeće. No u Afganistanu vlada tradicija po kojoj su roditelji ti koji odlučuju o sudbini svojih kćeri, pa tako i o tome za koga će se one udati. Tek u rijetkim obiteljima se kćerima dopušta da same odlučuju o svojoj sudbini. S muškim članovima obitelji je drugačije. Većina mladića smije sama odlučiti hoće li prihvatiti ili odbiti izbor svojih roditelja.

Iako su prema afganistanskom ustavu muškarci i žene ravnopravni pred zakonom, prava žena vrijede tek samo na papiru, kaže Monika Hauser. Tri godine star dokument pod imenom "Dekret o uklanjanju nasilja nad ženama" koji bi trebao štiti prava žena, još uvijek nije izglasan u parlamentu. Po tom bi dokumentu i minimalna zakonska dob za stupanje u brak trebala biti 16 godina.

Autori: Waslat Hasrat-Nazimi/Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić