"Sarajevski Maradona"

U svijetu nogometa postoje brojni unikati, jedinstvene osobe s posebnom životnom pričom. Jedan od njih je i Branko Okić. Hrvatski nogometaš iz redova trećeligaša Vfr Aalena rođen je u Kreševu u blizini Sarajeva prije točno 40 godina. Branko je u ponedjeljak, 16. veljače proslavio „okrugli“ rođendan i tim povodom popričali smo o njegovoj neobičnoj karijeri i životnim okolnostima.

Postoje dva puta, dobar i „manje dobar“

Sve je počelo krajem 80-ih godina u bivšoj Jugoslaviji. Skauti tadašnjeg prvoligaša Sarajeva u obližnjem Kreševu zapazili su jednog mladića koji je loptom baratao poput Maradone. Bio je to Branko Okić – jedan od najvećih talenata tadašnjeg jugoslavenskog nogometa. „Kada sam prelazio u Sarajevo, svi su rekli da sam jedan od najvećih talenata u posljednjih 20 godina, čak su me upoređivali sa Safetom Sušićem. No, u nogometu postoje dva puta kojima možete krenuti kao mlad igrač: put koji je dobar i put koji nije dobar. Ja sam tada krenuo ovim drugim, a dok se nisam uspio vratiti na dobar put prošlo je puno godina. Ja nisam imao profesionalan odnos prema nogometu i zato nisam ni napravio karijeru koju su mi mnogi prognozirali“, kaže Okić.

Branko Okić je "tek" kao 30-godišnjak shvatio da za uspjeh u nogometu nije dovoljan samo talent – već i puno rada, znoja i discipline.

„Mnogi mladi igrači s naših prostora misle kako je nogomet samo igra. Ne, to nije igra, to je ozbiljna stvar. Pogledajte samo Šimunića, Džeku ili Ibiševića. Oni su se u mladim danima počeli profesionalno odnositi prema sportu i sada su među najboljima u Bundesligi. S takvim se odnosom može doći do boljih sportskih i financijskih rezultata.“ Na putu mladih nogometaša, naglašava Okić, veliku odgovornost imaju trener i menadžeri. On kaže da s ovim potonjima u karijeri nije imao puno sreće.

Spriječen nedisciplinom i ratom

Na rang-listi najstarijih igrača u prve tri profesionalne lige u Njemačkoj Okić se nalazi na prvom mjestu, odmah iza njegu su bivši njemački reprezentativci Michael Tarnat (Hannover) i Jens Lehmann (Stuttgart). Oni imaju "tek" 39 godina. Okić je kao 17-godišnjak potpisao ugovor u Sarajevu, no put prema nogometnom Olimpu spriječila je, kako kaže, njegova nedisciplina – i rat.

„Taj rat nije pogodio samo mene, pogodio je mnoge ljude, koji su nastradali i mnogo više od mene.“

Ratna zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije razdvojila su i Okićevu obitelj: on je iz BiH prešao u jedan drugoligaški klub iz Belgije, a najbliža rodbina rasula se na sve strane Europe: „Brat mi još živi u Belgiji, sestra živi u Petrinji u Hrvatskoj, mama je ostala u Bosni, a ja sam u Njemačkoj. Redovno se vidimo za Božić i preko ljeta.“

Iz Belgije Okić sredinom 90-ih dolazi u Njemačku, gdje je prvi put zaigrao za svoj sadašnji klub, trećeligaša iz Aalena. Svojim srdačnim javnim nastupima i simpatičnim ponašanjem brzo je osvojio srca navijača, a na položaju klasične „desetke“ dugo je bio jedan od najboljih igrača u trećoj ligi. Kolege iz kluba i protivnički suigrači ga, kaže 40-godišnjak iz Kreševa, poštuju, ne samo zbog njegovih godina, već i zbog sportskih rezultata. Koliko je Okićeva aktualna sportska karijera fascinantna, potvrđuje i uvriježeno mišljenje koje vlada u njemačkom nogometu o "starim" igračima. Svaki nogometaš koji prijeđe 30. godinu smatra se polako "starim željezom".

Živim normalno i profesionalno

Rijetki su ipak sportaši koji se u njegovim godinama profesionalno bave nogometom u jednoj relativno jakoj europskoj ligi. Postoji li neka posebna tajna uspjeha?

„Ja se osjećam vrlo dobro, nemam nikakvih problema. Ne radim nikakve posebne vježbe, živim normalno i profesionalno. Možda se radi samo o dobrim genima?“, kaže sa smiješkom na licu najstariji profesionalni nogometaš u Njemačkoj.

Branko Okić je u svojoj karijeri odigrao preko 200 utakmica u trećoj njemačkoj ligi, najveći dio u dresu Vfr Aalena. Ovo je njegova posljednja sezona kao aktivnog nogometaša, a nakon nje Okić želi steći trenersku licencu: „Već sam krenuo s tečajem u Jablanici, gdje mogu steći međunarodnu licencu koja je priznata u cijelom svijetu. Na tom sam tečaju susreo i neke bivše kolege, s kojima sam igrao zajedno prije 20 godina. To je lijepo iskustvo.“

Okićevi životni planovi i dalje će ostati vezani uz njegovu novu domovinu – Njemačku.

„Moja supruga je rođena u Njemačkoj, ali potječe iz Mostara. Mi ćemo ostati u Njemačkoj i nakon moje aktivne karijere. Tu sam utemeljio obitelj, djeca mi idu u školu i definitivno ostajem u Njemačkoj… kao pravi gastarbajter!“