Sarajka Zlata Filipović - moderna Ana Frank
13. maj 2006Oglas
Lijepa tamnokosa djevojka, Zlata Filipović pomalo izgubljeno sjedi u berlinskom Centru Anne Frank. Ovaj centar je ujedno i muzej posvećen autorki najčitanijeg i najpoznatijeg antiratnog zapisa, Njemici Anni Frank koja je u dobi od 16 godina umrla u koncentracionom logoru Bergen-Belsen u okolini Hannovera u Njemackoj i koja nije dočekala objavljivanje svog dnevnika. Naravno da je Zlata pročitala Dnevnik Anne Frank, čitala ga je kao 10-godišnja bezbrižna djevojčica u Sarajevu prije rata. Međutim:
"Nije mi se sviđalo to poređenje sa Anom Frank. Pogotovo dok sam bila u Sarajevu, jer je njen kraj bio tragičan.Ja sam se bojala, možda i sujevjerno da se i meni ne desi nešto slično njoj".
Zlati je srećom, ili zahvaljujući njenom Zlatinom dnevniku ipak bilo suđeno da krajem 1993. godine, uz pomoć UN-a sa roditeljima napusti Sarajevo i ode u Pariz, gdje je istog dana 23. decembra izašla i njena knjiga. Bila je kaže, poslije mračnog napaćenog rodnog grada šokirana svjetlošću Pariza, naročito svečanog tad pred Božić. Stalno se dodaje, podsvjesno pitala kada će nestati struje, trčala je do česme čudeći se što stalno ima vode. Pričala je to radoznalim novinarima koji su se čudili zrelosti jedne 13-godišnje djevojčice i stalno je pitali kako je došla na ideju na napiše dnevnik:
" Ja nisam nikad namjeravala da to bude knjiga. Prvi dvenik sam počela pisati sa 10 godina htjela sam kopirati starije priajateljice. I onda sam kad je rat ušao u život nastavila s pisanjem bez namjere da to ikad bude štampano:"
A štampano je i to na više od 20 jezika, knjiga je objavljena čak i na Tajlandu, Indiji ili u Brazilu. U Americi je uvrštena u tamošnje lektire. Njeni roditleji su željeli nastaviti život na engelskom govornom području, dodaje, ali im je Amerika bila predaleko, pa su iz Pariza nakon godinu i po dana otišli u Irsku, u Dablin. Odatle je sa 17 otišla u Engelsku na Oxford gdje je studirala humane nauke a u međuvremenu je i magistrirala. I sada je, objašnjava došlo vrijeme za novu knjigu za koju ja materijal zajedno sa jednom engleskom kolegicom sakupljala tri godine:
"To je knjiga koja je kolekcija zbirka dnevnika mladih ljudi iz različitih ratova iz cijelog svijeta od 1914. do 2004. godine.Počinje sa dnevnikom iz prvog svjetskog rata, a završava sa pričom jedne mlade Iračanke. Interesantno je vidjeti kako su ta iskustva slična bez obzira gdje i kada je rat doživljen".
Knjiga pod nazivom "Stolen Voices" "Ukradeni glasovi "će u septembru ove godine biti obavljena u Francuskoj, a nakon toga u Americi, Kanadi, Italiji i Brazilu. Zlata Filipović se nada da će uskoro naći i njemačkog izdavača ,dvije priče od njih 14 su na njemačkom jeziku, kaže, , ratni dnevnici jedne njemačke djevojčice iz 1. i jedne bečke Jevrejke iz drugog svjetskog rata. Ova knjiga je bila i razlog za dolazak u Berlin,u Centar Anne Frank gdje je pred publikom govorila o svom životu i radu. Saradnik Centra Axel Bremermann je oduševljen mladom Sarajkom:
"Moj utisak je da se radi o veoma pametnoj mladoj djevojci. Zlata uspijeva na veoma lican način prenijeti svoje ratno iskustvo, naročito na malde ljude, bez pretjerane patetike. Uspijeva joj da procijeni i prenese i uzroke rata, izmedju ostalog i tadasnji nacionalizam recimo na području bivše Jugoslavije . Ona to priča na veoma neposredan a autentičan nacin, to je ono što je po meni vrijedno pažnje i nije samo po sebi razumljivo."
Zlata Filipović se smiješi na ovakve pohvale i skormno dodaje da se nada da se će Ukradeni glasovi biti nekad objavljeni i na bosanskom. U Sarajevo se rado vraća, jedva čeka august i tamošnji filmski festival. A nakon njega će nanovo doći u Berlin, gdje se osjeća skoro tako dobro kao u "Rajvosa".
"Nije mi se sviđalo to poređenje sa Anom Frank. Pogotovo dok sam bila u Sarajevu, jer je njen kraj bio tragičan.Ja sam se bojala, možda i sujevjerno da se i meni ne desi nešto slično njoj".
Zlati je srećom, ili zahvaljujući njenom Zlatinom dnevniku ipak bilo suđeno da krajem 1993. godine, uz pomoć UN-a sa roditeljima napusti Sarajevo i ode u Pariz, gdje je istog dana 23. decembra izašla i njena knjiga. Bila je kaže, poslije mračnog napaćenog rodnog grada šokirana svjetlošću Pariza, naročito svečanog tad pred Božić. Stalno se dodaje, podsvjesno pitala kada će nestati struje, trčala je do česme čudeći se što stalno ima vode. Pričala je to radoznalim novinarima koji su se čudili zrelosti jedne 13-godišnje djevojčice i stalno je pitali kako je došla na ideju na napiše dnevnik:
" Ja nisam nikad namjeravala da to bude knjiga. Prvi dvenik sam počela pisati sa 10 godina htjela sam kopirati starije priajateljice. I onda sam kad je rat ušao u život nastavila s pisanjem bez namjere da to ikad bude štampano:"
A štampano je i to na više od 20 jezika, knjiga je objavljena čak i na Tajlandu, Indiji ili u Brazilu. U Americi je uvrštena u tamošnje lektire. Njeni roditleji su željeli nastaviti život na engelskom govornom području, dodaje, ali im je Amerika bila predaleko, pa su iz Pariza nakon godinu i po dana otišli u Irsku, u Dablin. Odatle je sa 17 otišla u Engelsku na Oxford gdje je studirala humane nauke a u međuvremenu je i magistrirala. I sada je, objašnjava došlo vrijeme za novu knjigu za koju ja materijal zajedno sa jednom engleskom kolegicom sakupljala tri godine:
"To je knjiga koja je kolekcija zbirka dnevnika mladih ljudi iz različitih ratova iz cijelog svijeta od 1914. do 2004. godine.Počinje sa dnevnikom iz prvog svjetskog rata, a završava sa pričom jedne mlade Iračanke. Interesantno je vidjeti kako su ta iskustva slična bez obzira gdje i kada je rat doživljen".
Knjiga pod nazivom "Stolen Voices" "Ukradeni glasovi "će u septembru ove godine biti obavljena u Francuskoj, a nakon toga u Americi, Kanadi, Italiji i Brazilu. Zlata Filipović se nada da će uskoro naći i njemačkog izdavača ,dvije priče od njih 14 su na njemačkom jeziku, kaže, , ratni dnevnici jedne njemačke djevojčice iz 1. i jedne bečke Jevrejke iz drugog svjetskog rata. Ova knjiga je bila i razlog za dolazak u Berlin,u Centar Anne Frank gdje je pred publikom govorila o svom životu i radu. Saradnik Centra Axel Bremermann je oduševljen mladom Sarajkom:
"Moj utisak je da se radi o veoma pametnoj mladoj djevojci. Zlata uspijeva na veoma lican način prenijeti svoje ratno iskustvo, naročito na malde ljude, bez pretjerane patetike. Uspijeva joj da procijeni i prenese i uzroke rata, izmedju ostalog i tadasnji nacionalizam recimo na području bivše Jugoslavije . Ona to priča na veoma neposredan a autentičan nacin, to je ono što je po meni vrijedno pažnje i nije samo po sebi razumljivo."
Zlata Filipović se smiješi na ovakve pohvale i skormno dodaje da se nada da se će Ukradeni glasovi biti nekad objavljeni i na bosanskom. U Sarajevo se rado vraća, jedva čeka august i tamošnji filmski festival. A nakon njega će nanovo doći u Berlin, gdje se osjeća skoro tako dobro kao u "Rajvosa".
Oglas