Sarajlija šwf Un tima za Irak

U tom napadu je tada, pored ostalih, poginuo specijalni izaslanik glavnog tajnika za Irak, Sergio Viera de Mello. Medju onima koji su ranjeni, bio je i rodjeni sarajlija, Dr. Darko Močibob. On još od rata u Bosni i Hercegovini, stalno radi za Ujedinjene narode.

Naš sugovornik, liječnik po profesiji, za Radio Deutsche Welle (RDW) kaže, da prije 15 godina, kada je počeo raditi u za tadašnji UNPROFOR (Snage UN-a u BiH), nikada nije planirao, da će svoju karjeru nastaviti “za stalno” u Ujedinjenim narodima, i ostati ovoliko dugo. Vjerovao je, da će to biti samo privremeno rješenje. Jer, bile su to “godine opasnog življenja” u Sarajevu i drugim BH gradovima: Vljalo je se snaći i preživjeti …!

LEKCIJE IZ UNPROFOR-a

“Moj prvi, kratki prevodilački posao, bio je za ljude, koje su već tada radili na ispitivanju ratnih zločina. A nakon toga sam počeo raditi civilne poslove u UNPROFOR-u. Dolaskom britanskog generala (Michaela) Rosea, za komandanta UNPROFOR-a, poćeo sam raditi kao njegov prevodilac. Potom sam to nastavio raditi sa njegovim nasljednikom, generalom (Rupertom) Smithom, do kraja rata …”

Nakon rata u BiH, Darko je neko vrijeme radio u NATO Savezu, da bi ubrzo – ponovo nastavio za Ujedinjene narode. S obzirom da je već tada, bio diplomirao medicinu na Sveučilištu u Sarajevu, upravo kao liječnik, a uz nezaobilazno BH ratno iskustvo, angažovan je u timu Svjetske organizacije, zaduženom da pomaže iračkom stanovništvu; ono je već uveliko trpjelo posljedice sankcija Vijeća sigurnosti UN-a, nametnutih Saddamovom režimu.

“Radio sam kao humanitarni promatrač u Iraku, u timu koji je brojao oko 150 UN uposlenika. To je trajalo dvije godine, 1997 i 1998, i upravo su me i angažovali zbog liječničke profesije. Trebali su čovjeka mog profila. Moj posao je zapravo uključivao posjete bolnicama i različitim skladištima lijekova. Sve to se dogadjalo pod UN-ovim programom Nafta za hranu (Oil for Food)…”

“NAFTA ZA HRANU”, IPAK JE BILA DOBRA ZA IRAČANE

Ovaj 42-godišnji sarajlija kaže, da je do razine skandala, zbog elementa korupcije izvikani, ovaj UN-ov program, javnosti dobro poznat pod tim imenom (“Oil for Food”), ipak donio više dobra nego štete običnim Iračanima. Na koncu je, svoje prste umješala i visoka politika.

“Prvi put, kada sam ’97, stigao, skladišta lijekova, u bolnicama i drugdje bila su gotovo prazna. Bilo je gotovo nemoguće nabaviti, čak i obične lijekove, kao što su antibiotici. Cijene tih lijekova na crnom tržištu bile su jako visoke, i ja sam svojim očima vidio, da su se za dvije do tri godine skladišta napunila, a cijene lijekovima pale. Nije više bilo tih čudnih stvari, da su doktori pacijentima davali pola doze antibiotika, i sličnih lijekova, tako da se zaista, situacija poboljšala … Nažalost, bilo je i nepravilnosti! I opet, iz osobnog iskustva mogu reći, da je puno tih nepravilnosti, zapravo bilo ugradjeno u program (Oil for food – op. aut.), od samog početka, iz političkih razloga, kao da je trebalo postići nekakav balans izmedju zahtjeva u Vijeću sigurnosti i tadašnje iračke vlade, odnosno Saddamovog režima … Medjutim, većim je dijelom, mislim, program bio uspješan”!

Darko je u medjuvremenu prebačen u centralu Ujedinjenih naroda, ovdje u New York, jer je, zbog izuzetne požrtvovanosti, i na koncu, kako to tvrde neki drugi UN dužnosnici, zbog dobro odradjenog humanitarnog posla u Iraku, promoviran u šefa UN Iračkog tima.

“Od početka ove godine radim kao šef Iračkog tima… To je vrlo zahtjevan posao, ali ne manje interesantan”, kaže Dr. Močibob. On, inače nerado govori, kako je u Iraku, u znanom bombaškom napadu, 2003, bio teško ranjen, ali je preživjeo.

U.N. ĆE POMOĆI IRAKU KOLIKO MOŽE

“Upravo čemo ovih dana obilježiti četvrtu godišnjicu tog napada. Ja sam u to vrijeme bio u zgradi UN-a u Bagdadu, i ranjen sam u napadu. Više od stotinu mojih kolega, tada je takodjer ranjeno, a 22 ih je nažalost poginulo…”

I na koncu, našeg smo sugovornika, kao nekog tko može povući paralelu s nedavnim ratom u BiH i može o svemu posvjedočiti iz prve ruke, zamolili, da na temelju svega onoga što se trenutno dogadja u Iraku, pokuša odgovoriti na pitanje: Ima li ova zemlja uopće šanse, da se skoro izvuće iz ratne kataklizme?

“Šansa postoji, da će se Irak izvući iz ove teške situacije. Naravno, to će veoma ovisiti od njihovih (iračkih) lidera, koji trebaju da prevazidju uske religijske i nacionalne interese, te hoće li oni posmatrati širi irački interes…? Naravno, kao što je to bilo i u Bosni, kad jednom krene nasilje i ubijanje, to je jako teško zaustaviti. A ja se zaista nadam, da će to Iračanima uspjeti, vjerojatno i uz nešto pomoći od Ujedinjenih nacija”.

Erol Avdović