Sasjeći u korijenu

Obrazlažući odluku o skidanju sa repertoara Mocartove opere Idomeneo upravnica Berlinske opere rekla je da su izvodjači i publika mogli doći u opasnost, jer prema analizi službi bezbjednosti predstava, koja se inače igra već tri godine, trenutno predstavlja «rizik u pogledu bezbjednosti».

Ukoliko je pretpostavka tačna, onda je problem u tome što muslimani smatraju da su povrijeđena njihova vjerska osećanja. Ako se ostavi po strani činjenica da je to svakako za žaljenje, ostaje nekoliko pitanja: da li su osjećanja muslimana zaista povrijeđena? Ili je to slučaj i sa osjećanjima hrišćana? Ili budista? Ili čak poštovalaca grčke mitologije? Jer svi oni mogli bi biti povrijeđeni postavkom reditelja Hansa Nojenfelsa. Njegov stav prema ulozi vjere i bogova do krajnosti je zaoštren u sceni u kojoj su na stolicama, jedna pored druge, poredane odrubljene glave Isusa, Bude, Muhameda i Posejdona.

Pristup očigledno predstavlja kritiku religije, ali ni u kom slučaju nije usmjeren samo prema islamu, niti je neprijateljski prema njemu. Dakle, nema ni najmanjeg razloga da se zbog neosnovanih strahovanja, poslušnički, u aktu samocenzure sa repertoara skida jedna opera. Ko to ipak učini ima poremećen odnos prema umjetničkim slobodama i slobodi izražavanja mišljenja, eliksirima svakog prosvijećenog društva. Najzad, na taj način samo se ohrabruju radikali koji su se okomili na demokratske vrijednosti.

Njemačka se očigledno djelimično već nalazi u takvoj atmosferi i samo time se može objasniti reakcija upravnice Berlinske opere koja ograničava slobodu umjetničkog izražavanja zbog maglovitih slutnji da je eventualno moguć napad zbog inscenacije kritične prema religiji. I to dobrovoljno, jer prema policiji nije bilo niti ima konkretnih indicija da prijete protesti ili čak atentati zbog izvđjenja opere «Idomeneo».

Riječ je, dakle, o uopštenom, apstraktnom doživljaju raspoloženja u društvu koje se naročito zapaža, i u Njemačkoj, nakon bure oko karikatura Proroka Muhameda u danskom listu. Ako odluka Berlinske opere ukazuje kako bi se trebalo ponašati ubuduće, onda je gotovo sa umjetničkim slobodama i slobodnim izražavanjem mišljenja. Sa ljudskog stanovišta odluka upravnice mogla bi biti razumljiva kao izraz zabrinutosti za bezbjednost zaposlenih u operi i publike.

Prije tri godine, na premijeri «Idomenea» nikome tako nešto nije ni padalo na pamet. Sa tog stanovišta incident u Berlinskoj operi simptom je nedostatka hrabrosti, nedostaka samopouzdanja i izraz straha. Pouka može biti samo jedna: sasjeći u korijenu.