Savjestan čovjek u nesavjesnom vremenu

Bio je to hrabar čovjek: Boris Nikolajević Jelcin. On se u avgustu 1991-e suprotstavio posljednjim komunističkim pučistima, koji su kazaljke političkih satova željeli vratiti unazad. Na tenku pred takozvanom Bijelom kućom u Moskvi, Jelcin se stavio na čelo onih, koji su komunistima pružili otpor, riskirajući pri tom svoj život. On se pobrinuo da se totalitarna sovjetska država raspadne bez prolivanja krvi. Time su stvorene osnove za demokratski razvoj bivših sovjetskih republika. Posebno Njemačka ima puno toga da zahvali Borisu Jelcinu. Kao prvi, na demokratski način, izabrani predsjednik, on je povukao ruske trupe iz tada već ujedinjene Njemačke. Nijemci su, kao uostalom i većina Evropljana, voljeli tog ruskog medvjeda od čovjeka. Zapad a prije svega bivši njemački kancelar Helmut Kohl podržali su Jelcina u njegovom teškom zadatku da prestruktuira komunističku, plansku privredu Sovjetskog Saveza. Rusiji su odobrene milijarde kredita. Ali nisu se svi problemi mogli riješiti novcem. Zapad je uspio razvodniti leglo korupcije u Kremlju. Ali na kraju Boris Jelzin nije bio sretne ruke u izboru svojih savjetnika i ministara. Neki od njih oštetili su rusku privredu za milijarde dolara. No bilo bi naivno misliti da bi neki drugi političari bez grešaka uspjeli realizirati prelazak planske socijalističke privrede u tržišnu privredu. Rusija sa Borisom Jelcinom na čelu imala je dobar imidž, puno bolji nego što ga ima danas. Jelcin je odstranio agente KGB-a sa televizije i iz novinarskih redakcija. Ruski mediji postali su slobodni. Oni su informirali ljude o dešavanjima u zemlji. Danas je njihov zadatak uglavnom u tome da aplaudiraju aktuelnom šefu Kremlja Wladimiru Putinu.

Dakako, moralu Borisa Jelcina s vremena na vrijeme nanošena je šteta. On se u oktobru 1993-e krvavo obračunao sa parlamentom, koji je htio da ograniči njegova prava. U prvom ratu protiv Čečenije Jelcin je donosio pogrešne odluke. Osim toga dijelovi njegove familije obogatili su se na nedopustiv i bespravan način. Osim toga Jelcin nije bio ekspert za administraciju. Protivrječja koja su vladala izmedju centralne vlade u Moskvi i lokalne regionalne uprave učinila su da se ogromnom zemljom nije moglo upravljati. Pa ipak, Jelcin će, pored svih svojih promašaja, ući u istoriju kao savjestan čovjek u jednom nesavjesnom vremenu. Kao političar koji je morao graditi demokratiju i tržišnu privredu bez istinskih demokrata i ekonomista. Kako mu je to pošlo za rukom? Jelcin je bio hrabar čovjek.