Schroeder napisao memoare

« Prva tri –četiri mjeseca su bila veoma, veoma teška. Meni je pomoglo, a što je bilo jako kritizirano, to što sam relativno brzo morao raditi. Nije ni u kojem slučaju bio samo novac u pitanju». Tako priča Schröder, koji ne misli da je zreo za penzionera. I kada ga je ruski predsjednik Putin lično zamolio za angažman u ruskom energetskom koncernu GasProm, on to jednostavno nije mogao odbiti. Sasvim to drugačije gledaju njegovi politički protivnici, kao ministar unutarnjih poslova Wolfgang Schäuble.

« To sve ima, kao što se kod nas kaže gorak ukus, to on mora znati. Dakle, on bi za našu zemlju i skancelarsku dužnost učinio uslugu, da to nije uradio».

Gerhard Schröder svodi bilansu svojih sedam godina na čelu vlade. Govori o blizini bliskosti sa Moskvom, angažmanu njemačkih vojnika na Kosovu, odlukama unutarnje politike, nakon 11. septembra. U knjizi se dosta govori i o odnosima unutar SPD-a. Posebno o odnosu izmedju kancelara i nekadašnjeg partijskog šefa Oskara Lafontaina. Dosta se predbacivalo Schroederu da je isuviše samosvojan i da ne može držati stranku na okupu.

« Puno će se pisati o tome da ne partija ne voli. Ali, vam kažem, kada je u pitanju ljubav u njenom pravom značenju, meni je dovoljna Doris».

Iz privatnog života je malo napisano u knjizi. Riječ je o sedam godina provedenih na mjestu kancelara. A, time i okončanju ere Schroeder, prijevremenim izborima u septembru 2005.

Njegov tadašnji ministar vanjskih poslova Joschka Fischer savjetovao ga je drugačije:

« Ja sam uvijek govorio, vrati se na osnovnu liniju, pusti nas da organiziramo defanzivnu igru. Sa dugim loptama, ti imaš moć, ti ih možeš umoriti i iscrpiti. Ali, gospodin Schroeder nije nikakav defanzivni igrač. On to nije».

On je igrao ofanzivno. Izbori su protekli bolje nego je iko očekivao i Schröder se osjećao potvrdjenim. U večeri izbora pred kamerama je samouvjereno rekao: " Vjerujte mi ozbiljno da moja partija neće pristati na ponudu gospodje Merkel na razgovore, kada ona kaže da će biti kancelarka. Ona neće dobiti niakavu koaliciju sa mojom socijal-demokratskom partijom To je jasno. Nemojte o tome uopšte razmišljati».

Angela Merkel je ipak postala kancelarka. Gerhard Schröder je odstupio. Bio je to kraj donekle tipičan za medijskog kancelara.