Sirijski orkestar u egzilu

Rat, smrt, izbjeglice... To su pojmovi koji mnoge danas asociraju na Siriju i razaranja u toj zemlji. "Želimo to promijeniti i to muzikom", kaže Raed Jazbeh odlučno. Mladi kontrabasista prije nekoliko je mjeseci osnovao 'Sirijski emigrantski filharmonijski orkestar' (SEPO).

Svoj prvi koncert već su održali u Bremenu u utorak (22. 9.). Većina od 30-ak muzičara u orkestru su sirijske izbjeglice. Prije samog koncerta su prvi put održali zajedničku probu orkestra, budući da dolaze iz nekoliko europskih zemalja u kojima su našli utočište.

Koncert u Bremenu je otvoren uvertirom za operu "Povratak stranca" Felixa Mendelssohna. Svojim tugaljivim tonovima, samo to djelo oslikava žal za domovinom. Repertoar je ispunjen atmosferom bijega i izbjeglištva, ali također istražuje teme ljubavi i nade kroz izbor klasičnih europskih simfonija do manje poznatih muzičkih uradaka sirijskog kompozitora Mayasa Al Yamanija.

Raedov je o osnivanju ovakvog orkestra počeo razmišljati prije dvije godine, kada je pobjegao iz Sirije i skrasio se u Njemačkoj. Ispravlja svakoga ko njegov orkestar nazove 'izbjegličkim'. "Mi smo orkestar prognanika", kaže on nježno prelazeći rukom preko svog kontrabasa.

Okupljeni muzičari su prije koncerta uvježbavali muziku do duboko u noć. Nisu imali mnogo vremena do premijere. "Čak i profesionalci moraju vježbati zajedno u orkestru više od tri dana", kaže Naser, svirač roga koji trenutno živi u Berlinu, odakle je došao da zasvira u SEPO orkestru, prvom orkestru koji čine sirijski muzičari u Europi.

Razdvojeni u Damasku, ponovo okupljeni u Bremenu

Neki od ovih Sirijaca već su zajedno nastupali u svojoj domovini, na Muzičkoj akademiji u Damasku. Rat, koji u Siriji bjesni već četiri godine, natjerao je ove mlade muzičare u bijeg, u izbjeglištvo u Europu.

Raed je putem Facebooka stupio u kontakt sa svojim bivšim kolegama. Nešto više vremena mu je trebalo da pronađe violinisticu Michellu Kasasa, koja sada živi u Francuskoj, gdje je nastavila muzički studij.

"Jedva mogu vjerovati da smo ponovo zajedno nakon toliko godina", Kaže Michella. Sviranje sa bivšim školskim kolegama pravo je čudo za tu 28-godišnju muzičarku. "Osjećam se kao da smo ponovo u Damasku i da vježbamo svirati zajedno. Sve je nabijeno emocijama".

Michella je imala sreće da je sa sobom ponijela svoju violinu, no trubač Dolama Shabah morao je pobjeći bez svog omiljenog instrumenta. "Nisam imao dovoljno mjesta u svom ruksaku da spakiram i trubu", objašnjava on. Omanji ruksak bio je jedini prtljag kojeg je on uspio ponijeti sa sobom preko Turske i Sredozemnog mora, kroz Mađarsku i Srbiju do Njemačke. Jedan Nijemac ponudio mu je korištenu trubu. "To mi je dalo novu nadu. Pronašao sam svoju snagu i povratio ambicije u ovom orkestru", kaže Dolama.

Spoj kaosa i harmonije

Kada je prije nekoliko mjeseci čuo za SEPO, dirigent Martin Lentz nije oklijevao da im se pridruži. Budući da uživa raditi u projektima s međunarodnim grupama, nedavno je predložio projekat u Ramali, u suradnji s izraelsko-argentinskim dirigentom Danielom Barenboimom.

Lentz je veoma nježan i pun razumijevanja prema mladim Sirijcima, no ipak je strog na probama. Često ih prekida, ispravlja i daje savjete: "To mora zvučati mekše, tananije", kaže Lentz, koji je inače i violinista. Potom odobrava ili upućuje muzičare pokretima glave. Odjekuju bubnjevi, gudala prelaze preko violinskih struna. Muzika postaje izbalansirana, ritam ujednačen. Ipak, nije lako kombinirati arapsku i zapadnjačku muziku u jednoj koncertnoj noći.

Zvuci nastavljaju izlaziti. Lentz ponovno prekida probu. Muzičari su nervozni i nesigurni - uskoro nastupaju.

Gledaju u dirigenta očekujući savjet, a on ih pokušava ohrabriti: "Ne morate zvučati dobro kao Berlinska filharmonija! Svirajte osjećanjima". Potom podiže ruku i daje znak - proba se nastavlja. Nema više vremena za gubljenje prije koncerta.

Koncert koji je održan u dvorani Radija Bremen bio je u potpunosti rasprodan, što je više nego dobra preporuka za njihov naredni koncert - 3. oktobra u Hitzackeru.