Siromašni ljudi u bogatoj zemlji

Leti kamenje, Molotovljevi kokteli, granate sa suzavcem. Ljudi iskazuju svoj bijes. Osnovni prehrambeni artikli kao brašno, šećer i ulje u kratkom vremenu su poskupjeli za više od 50 posto. A to je katastrofalno. Jer, kupovna moć Alžiraca je jako niska. Brojne porodice moraju izaći na kraj sa stotinjak eura mjesečno. „Za nas je jedini izlaz bijeg u Evropu. Ova vlada nas ponižava, stalno moramo plaćati sve više – za stanarinu, struju, vodu – i sad još i šećer. A svi smo siromašni“, kaže jedan mladić.

Alžirska vlada je u međuvremenu obećala smanjenje carina i poreza za prehrambene proizvode, obećala je da će javne tržnice dobiti više žita, te da će brašno pojeftiniti. Ali, možda takve mjere neće biti dovoljne. Jer, u Alžiru možda ’ne kuha’ samo zbog skupog šećera: „Dosta nam je ove vlade. Već deset godina patimo i ništa se nije poboljšalo“, kaže jedan mladić.

Novac samo za bogate

I to usprkos činjenici da je Alžir izuzetno bogat naftom i zemnim plinom. Po mišljenju Francisa Ghilesa iz Centra za međunarodne studije u Barceloni najnoviji prosvjedi su usmjereni protiv korumpirane vlade: „Ta je zemlja nagomilala 150 milijarda eura deviza – ne radi se dakle o nedostatku novca, nego o lošem upravljaju. To je kockarnica. Nema reda, nema plana, nema perspektive. A vlada je autistična. Moćnici jednostavno ne slušaju, oni ne vide probleme ljudi – ili ih ne žele vidjeti.“

U Alžiru se širi očaj i to već duže vrijeme. Tri četvrtine Alžiraca su ispod 30 godina, a posla nema. Nezaposlenost je 25 posto. Nema stanova, izgledi za obrazovanje mladih ljudi su loši. Tko može bježi u Europu. Vlada za to nema rješenja. Na čelu osiromašene zemlje je već jedanaest godina predsjednik Bouteflika – i on to želi ostati. Njega podupire netransparentna klika vojnih časnika, političara i gospodarstvenika. Idući izbori su 2014. godine, ali strpljenju mladih Alžiraca je došao kraj.

Autor: Alexander Göbel / Anto Janković

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić