Siromaštvo i prostitucija

22 sata u milionskom gradu Cebu, Otac Heinz započinje svoj svakonoćni obilazak. On posjećuje one koji žive na ulici: prostitutke, beskućnike, siročad. Dijeli im lijekove, sluša ih, tješi ih, stalno u nadi da će svojim štićenicima uspjeti pokazati put u egzistenciju bez prostitucije. Ovom mršavom 50-godišnjaku uspjeva godišnje da oko 40 djevojaka ukloni sa ulice, da im omogući drugačiju egzistenciju. To često nije lako, u strogo katoličkim Filipinima one se ne mogu naprosto vratiti u svoja sela, a tu je problem i sa često brutalnim svodnicima, pa čak i muževima, koji žene stalno iznova šalju na cestu.

Misionar je svakodnevno suočen sa neopisivim siromaštvom, ali mu njegova vjara pomaže da sa time izađe na kraj. Preko dana predaje filozofiju na univerzitetu u Cebu, noću posjećuje siroamšne koji žive na deponijama smeća, djecu koja žive na ulicama, često maloljetne prostitutke:

"Ja se borim protiv prostitucije koja nastaje iz siromaštva, to ne smije biti rtolerirano, to je protivno ljudskoj časti. Ne smijemo dozvoliti da dolazi do takvog iskorištavanja žena zbog siromaštva. Ne smijemo dozvoliti da postoji takvo siromaštvo da ljudi sami sebe moraju prodavati. A naročito djeca. To su ekonomski problemi, jer ljudi nemaju druge prihode. A kada su jednom započeli sa prostitucijom, ne mogu se više vratiti, moraju nastaviti, i to je ponovo ekonomski problem.”

Otac Heinz je odrastao u srcu Njemačke, u katoličkom Muensteru. 1978 godine je upoznao steylerske misionare, i napustio svoj poziv električara. Osam godina kasnije stigao je na Filipine.

Grad Cebu je tipična metropola zemlje u razvoju: na rubu grada rastu industrijske zone, koje nekima donose radna mjesta i blagostanje, ali u siromašnim kvartovima se ništa od toga ne osjeća:

”Kada govorim o prostituciji, tu je situacija sve gora. Djevojke su sve mlađe, njhove mušerije sve starije. Tržište je u porastu. Sve je više turista u gradu. Mi procjenjujemo da se sada prostitucijom bavi oko 10 000 djevojaka. Mnogo je Japanaca, Koeanaca, Tajvanaca. Od prošle godine više nema viza za Kineze. Mnogi dolaze ovamo zbog igara na sreću i da kupuju djevojke. U gradu se održavaju brojni konkresi, sastanci. Tada su ulice prazne, bez djevojaka – sve su rasprodane."

Alma se tri godine prostituira, da prehrani svoju djecu. Šestoro ih je rodila. Četvoro djece je još živo. Njen sedmogodišnji sin je s njom, tu negdje. Za sat vremena mušterija Almi mora platiti preračunato oko četiri Eura.