Siromaštvo u Bugarskoj

Dom za nezbrinutu djecu Maria Luisa u bugarskom gradu Plovdivu je bio je jedan od najgorih u zemlji. Zgrada je stara gotovo 500 godina, tek 1923 je nakadašnja štala za konje preuređena u dom za djecu. U jednoj spavaonici boravilo je do 14-oro djece, bez mogućnosti da budu sami.

Otkada je, međutim, ovaj dom preuređen u jedan od najmodernijih u zemlji, ponovo se na hodnicima mogu vidjeti nasmijana dječja lica. Sagrađene su nove zgrade sa odvojenim stanovima, u kojima djeca žive sa odgajkateljima gotovo kao u porodici. Nova atmosfera dala je djeci i novu životnu radost, objašnjava upraviteljica doma, Darina Kukewa:

“Mnoga naša djeca ne mogu živjeti u svojim obiteljima, jer ich tamo tuku ili seksualno zlostavljauju. Zahvaljujući pomoći iz Njemačke, ovaj dom je preuređen u najljepši u Bugarskoj, ali generalno je malo novca. Naš je problem sada kako da ovaj standard održimo.”

Prosječna plaća u Bugarskoj je 150 eura mjesečno, dok su cijene slične zapadnim. Mnoge obitelji svoju djecu više ne mogu hraniti. Za mnogu djecu su domovi posljednje utočište:

“Mnogo je djece koja imaju probleme. Dva naša dječaka ranije su živjela u kontejneru za smeće, zajedno sa mačkama i psima. Oni su tu sada tri godine, i ponovo se razvijaju, i psihički i fizički.”

Većina djece u bugarskim domovima su Romi. Pripadniciove etničke grupe bili su prvi koji su nakon promjena 1989 godine izgubili posao. Kako bi barem djeca imala bolje šanse, upraviteljica doma Darina Kukewa planira sada ponuditi posebne obrazovne programe.