Siromaštvo u Srbiji

Pojedini mediji u Srbiji objavili su da, otkako se antibiotici mogu kupiti samo na recept, neki građani, a ponajviše sirotinja i oni koji nemaju zdravstveno osiguranje, te lijekove kupuju u – veterinarskim apotekama?! Odnosno, kupuju životinjske lijekove i piju ih, jer im je tako, navodno, jeftinije.

Stiče se utisak da političari, s druge strane, izbjegavaju da govore o tako bolnim temama i da građane „bombarduju“ takozvanim velikim nacionalnim pričama, kako bi se zamaglila surova stvarnost.

400.000 ljudi ostalo bez posla

Sa takvom tezom slaže se ekonomski analitičar Milan Ćulibrk, koji kaže da je situacija u Srbiji već odavno alarmantna. „Nekako se olako prelazi preko činjenice da je, od izbijanja globalne krize, bez posla u Srbiji ostalo više od 400.000 ljudi. A ono što je najveći problem jeste to što toga niko nije zapravo svjestan ili nikoga i nije briga... Mi možemo samo očekivati nekakve pokušaje da se stvari navodno prikažu boljim. Na primjer, ubrzano trošenje novca iz budžeta pred izbore bi možda moglo samo na mjesec-dva donekle i minimalno da popravi životni standard, ali bi posljedice bile katastrofalne jer bi poslije toga uslijedila i mnogo veća inflacija i mnogo veće obezvrjeđivanje dinara. Na kraju bi svi građani bili u gubitku“, navodi Ćulibrk.

On očekuje da će situacija po standard građana biti još gora. „Najveće probleme zapravo očekujem tokom ljeta i početkom jeseni, dok se ne konstituiše nova vlada i dok ne vidimo da li će ona voditi nešto bolju ekonomsku politiku i da li će na bolji način uspjeti da se izbori sa efektima globalne krize. Ali, nema izgleda da će se stvari u dogledno vreme popraviti nabolje“, nije optimista Ćulibrk.

Nije sve zbog siromaštva, nešto je i zbog kulture

Ekonomski analitičar Miša Brkić, pak, misli da se sadašnja situacija ne može usporediti sa devedesetim godinama prošlog vijeka, koje su bile godine ekstremnog siromaštva. Prema njegovim riječima, iako je činjenica da Srbija ima najniže plate u regionu, kupovina antibiotika za ljude u veterinarskim apotekama nije samo posljedica siromaštva. To se može videti i na pijacama u nekim gradovima. „Preprodavci prodaju lijekove iz Bugarske, na kojima piše ‘lijek iz Bugarske za srce’. To su, naravno, lijekovi bez pakovanja, bez kutije, već onako - u šaci. Mislim da je to više neki kulturološki, civilizacijski problem, nego pitanje siromaštva“, smatra Brkić.

Prema njegovim riječima, u pitanju je medijski senzacionalizam. „Da siromaštva ima - ima, ali mislim ne više nego u drugim zemljama u okruženju. Ja ne vjerujem previše u te priče o Srbiji koja je žestoko stradala od ove krize i tranzicije. Ništa više nego druge zemlje u tranziciji, u procentualnom smislu. Ponekad imam utisak da se ta priča o ekstremnom siromaštvu naduvava, samo da bi mediji imali interesantnu temu“, smatra Brkić.

I Brkić i Ćulibrk slažu se da Srbiji, zapravo, nedostaje pravih istraživanja na temu siromaštva, kako bi se jasno odgovorilo na pitanje da li su građani ove države definitivno spali na prosjački štap.

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina