Sjećanje na preminulog slikara Jörga Immendorffa

Poslije duge bolesti je u ponedjeljak u Düsseldorfu, u 62 godini života prestalo da kuca srce njemačkog slikara Jörga Immendorffa. Taj poznati slikar razbolio se 1998 godine. Bolest mu je paralisala ruke i noge zbog čega je bio vezan za invalidska kolica. Ali do kraja se Immendorf nije prepustio bolesti. ”Jednog dana će ipak doći kraj”, rekao je on u jednom novinskom intervjuu.

Bio je jedan od najpoznatijih i međunarodno najpriznatijih njemačkih posljeratnih umjetnika. Većina njegovo ime vežu za ciklus političkog slikarstva sredine 70 godina, tzv ”Kafe Njemačka”.

”Njemačku podjelu sam uvijek vidio kao svjetski problem, kao tampon zonu, kao branik između dva svjetska diva koja prijete da se međusobno sudare. Nikada nisam mogao razumjeti one koji brizantnost teme nisu mogli da shvate”, rekao je on jednom.

Slikar je 60-ih godina prvo studirao scenografiju kod Tea Otta. Od 1964 godine bio je jedan od najpoznatijih učenika Josepha Beuysa na düsseldorfskoj umjetničkoj akademiji. Iz tog vremena potiče scena kada je na jednoj slici kojom nije bio zadovoljan napisao "Prestani slikati!". Kada ju je htio skinuti sa postolja došao je Beuys u prostoriju i povikao: "Jörg ostavi je tu, to je dobro!".

Često se na njegovim slikama o raznim društvenim temama mogu vidjeti parole poput: ”Slikaru, kakav je tvoj stav?”.

"Stalo mi je do aktuelnih stvari vezanih za društvo, mene neke stvari jako ljute!”, izražavao je slikar često svoje negodovanje.

Iz vremena takozvane LIDL društvene akcije kasnih 60-ih godina i ciklusa Kafe Njemačka ostao je način slikanja sa jakim agitatorskim karakterom: Umjetnost na plakatima sa sloganima, istorijskim paralelama i istorijsim simbolima. Sredinom 70-ih sprijateljio se Immendorff sa slikarom iz DDR-a Penckom:

”Tada smo sklopili neku vrstu njemačko-njemačkog prekograničnog dogovora, koji je bio objavljen 1979 godine u izdavačkoj kući Rogner i Bernhart. I u tom vremenu je nastala i serija Kafe Njemačka”, pričao je Immendorff o tom vremenu.

Jörg Immendorff je tada već bio društveni događaj. U Hamburgu je otvorio jedan bar, držao je katedru u Frankfurtu, radio scenografiju za salcburške igre, i od 1996 do 2003 podučavao na Akademiji umjetnosti u Düsseldorfu. Od 1997 godine boluje od bolesti koja je izazvala postepenu paralizu koja je obuhvatila i njegove disajne organe. Osnovao je Fondaciju za istraživanje te bolesti. U Kini je čak ubrizgavao ćelije u mozak kako bi usporio bolest.

Njegov društveni angažman mu je do kraja bio važan.

”Ja ne podučavam uzalud jer je meni potrebno povezivanje sa mladim snagama, koji me mogu ohrabriti. Beuys je to onda ili Lehmbruck lijepo rekao: ´Proslijediti baklju dalje´", govorio je Immendorff u tom kontekstu.

Njegova posljednja djela su autobiografska a pritom još i mistična. Immendorff se prije pet godina oženio 30 godina mlađom bugarskom sikarkom Odom s kojom je dobio dijete. Kroz njegovo prijateljstvo sa nekadašnjim kancelarem Schroederom nastao je portret u ulju koji se nalazi u rezidenciji kancelara. Do kraja je nastavljao da slika.

”Ja živim kroz umjetnost”, rekao je jednom. Kroz umjetnost on i nakon smrti nastavlja da živi.