1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sječa tropskih šuma

Halle Jeppesen/Cecilia Roxas14. septembar 2007

Godišnje sa lica zemlje doslovno nestane oko 16 miliona hekrata tropskih prašuma, ili ilegalnom sječom, ili u namjerno postavljenim požarima. Sječa tropskih prašuma je jedan od uzroka ekoloških katastrofa.

https://p.dw.com/p/BfxC
Još samo rijetkost - divovska stabla u tropskoj prašumiFoto: DW-TV

Prije osamdeset godina, 60% svih 7000 otoka koji čine Filipine bili su pokreiveni tropskom prašumom. Danas ta površina iznosi 18 procenata. Gdje je nekada bila šuma, danas su izgrađena naselja, plantaže i polja. Posljedice su katastrofalne:

“Ne može se samo tako sječi tropska šuma. Kada posječemo drveća sa brda, dolaze poplave, erozija zemlje i na kraju stradaju i naše doline.”

Pater Francis Lucas je predsjednik Katoličke medijske mreže u manili. Prije toga je godinama bio na selima, gdje se između ostalog borio i za očuvanje ekološkog sistema. Posljedice uništavanja šume nisu odmah vidljive, upozorava i Wade Lim, poljoprivrednik i aktivista za zaštitu okoline:

“Kada se započne sa sječom na padinama brda, prođe neko vrijeme prije nego se vide posljedice. Domaća tropska stabla imaju duboke korijene koji drže zemlju na okupu i zadržavaju vodu. Kada se ona posjeku traje između tri do pet godina dok korijenje istrune, i više ništa ne može držati.”

Nekada su šume na Filipinima bile pune ogromnog drveća, promjera 2 do tri metra. Jedno takvo stablo već je popunjavalo čitav kamio za vuču. Danas takvih stabala više nema - ona su već izumrla. Na njihova mjesta du došle plantaže banana ili ananasa. Jedna od posljedica: sve učestalije sve veće prirodne katastrofe, poput poplava i lavina blata. Ljudi više namju prirodnu zaštitu od uragana, koji su istovremeno sve jači. Paciencia Milan, sa univerziteta u Visayi, vrlo je zabrinuta za budućnost:

“Kada uništimo tu biološku raznolikost, uništili smo i osnovu našeg života. Mi razaramo vlastitu životnu okolinu. A kada se ti resursi potroše – šta ćemo onda? Kuda ćemo tada ići?”