091110 D Russland Atommüll

Nuklearni otpad koji bi sljedećih mjeseci iz Ahausa trebalo da bude prebačen u rusko postrojenje Majak na Uralu, potiče iz bivšeg istočno-njemačkog istraživačkog centra Rosendorf (Rossendorf). Osnova za transport je sporazum između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Tako će Rusija gorivne elemente koje je svojevremeno isporučio Sovjetski Savez danas uzeti nazad, iako je trebalo da gorivni materijali iz Rosendorfa ostanu u Ahausu sve dok se u Njemačkoj ne napravi konačno odlagalište nuklearnog otpada.

Njemački ekolozi kritikuju novi plan kao jeftinu varijantu u kojoj se ne vodi računa o bezbjednosti. I Vladimir Slivjak iz ruske organizacije za zaštitu prirodne sredine, koji se trenutno nalazi u Gorlebenu, takođe osuđuje mogući transport atomskog otpada.

“To je neodgovoran potez Njemačke. Ali, jasno je zašto se to radi. Nuklearna politika je bankrotirala. Ovaj transport, koji danas možemo da vidimo u Gorlebenu, protiv kojeg je protestovalo 50.000 ljudi, dokazuje da atomska industrija nije pronašla način kako da se oslobodi nuklearnog otpada, osim da ga prebaci u drugu zemlju."

U Majaku već zabilježeni incidenti

U Majaku se nalazi postrojenje za preradu iskorištenih gorivnih elemenata. Tamo se 1957. dogodila velika nesreća čije se posljedice upoređuju sa Černobilom, ali se o tome decenijama šutjelo. Mjesto je oko hiljadu i po kilometara udaljeno od Moskve i Slivjak kaže:

„Mislim da je nivo bezbjednosti u Majaku nizak. Već sada je tamo velika količina nuklearnog otpada, a skladište nije baš veliko. Ozračeno je nekoliko hiljada kvadratnih kilometara oko postrojenja, a oko pet hiljada ljudi živi u okolini na radioaktivnom zemljištu. Ne mogu da dobiju novac za preseljenje, niti bilo kakvu odštetu“.

Šumski i požari na tresetištima ovog ljeta prijetili su i Majaku. Bila su ugrožena i druga ruska nuklearna postrojenja. Slivjak kaže da do sada nije bilo odgovarajućih zakona koji bi tretirali odlaganje nuklearnog otpada. Zakoni su, kaže, tek u pripremi.

Ni Rusija nema konačnih odlagališta. Jedna od mogućnosti je Krasnojarsk, zatvoreni grad u kojem od sovjetskih vremena više niko ne živi. Tamo bi lokalitet za odlaganje otpada mogao da bude dograđen za oko 40.000 tona nuklearnog otpada iz ove zemlje i inostranstva.

Autor: Esther Hartbrich/Svetozar Savić

Odg. ur.: A. Slanjankić