Slavna prošlost, neizvjesna budućnost

Kada se u Njemačkoj govori o Socijaldemokratskoj stranci često se kao sinonim navodi samo izraz: crveni. Crvena boja socijaldemokratskih zastava upućuje na korijene stranke u radničkom pokretu iz sredine 19. stoljeća. Kao datum osnivanja njemačkih socijaldemokrata najčešće se spominje 27. maj 1987. kada su se na kongresu u Gothi dvije socijalističke stranke ujedinile u Socijalističku radničku stranku - SAP.

U početku je ona bila bliska revolucionarnom marksizmu, ali je krajem 19. stoljeća pod utjecajem Kautskog i Bernsteina preuzela revizionistički kurs i uskoro se otvoreno distancirala od komunističke stranke koja je ostala vjerna marksizmu. Prvi vrhunac u povijesti socijaldemokrata predstavljao je izbor predsjednika stranke Friedricha Eberta za prvog predsjednika novoproglašene Njemačke Republike, tzv. Weimarske republike.

Možda najsvjetliji trenutak u povijesti ne samo njemačkih socijaldemokrata, već i svih demokratskih snaga, predstavljao je međutim govor Otta Welsa, 1933. godine u Reichstagu. Tadašnji predsjednik stranke se u ime SPD-a jedini usprotivio davanju posebnih ovlasti kancelaru Adolfu Hitleru, što je otvorilo put u nacističku diktaturu: "Mi smo bespomoćni, ali biti bespomoćan ne znači biti bez časti. Slobodu i život nam možete uzeti, ali našu čast ne!"

Proganjani tokom rata

Proročke riječi Otta Welsa su se obistinile. Tokom rata socijaldemokrati su bili proganjani od strane nacista, trpani u koncentracione logore i ubijani. Mnogi su pobjegli izvan zemlje. Među njima je bio i mladi stranački funkcioner Willy Brandt koji se sklonio u Stockholmu. Nakon rata on se vratio u zemlju a 1969. godine izabran za prvog posljeratnog socijaldemokratskog kancelara Zapadne Njemačke. Njegovo klečanje pred spomenikom žrtvama nacizma u Varšavi spada među najpoznatije slike koje su obilježile 20. stoljeće. 10. novembra 1989. godine on je nakon pada Berlinskog zida izgovorio čuvene riječi: Da, istina je, konačno srasta u jedno ono što zajedno i pripada!"

Nakon Brandta slijedili su drugi SPD-kancelari poput Helmuta Schmidta ili Gerharda Schrödera. 1959. se stranka definitivno oprostila od svojih marksističkih korijena i na kongresu u Bad Godesbergu pretvorila u socijalističku stranku koja zastupa interese ne samo radnika već i srednjih slojeva. Postala je stranka širokog narodnog karaktera. U međuvremenu ona na lijevom krilu političkog spektra ima konkurenciju u obliku stranke Zelenih i Ljevice, ali i danas, gotovo 145 godina nakon osnutka, Socijaldemokratska stranika Njemačke predstavlja jedan od ključnih stupova demokratskog poretka u zemlji.

Autor: Zoran Arbutina

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić