"Sljedeći rat će izbiti zbog vode"

U svijetu postoji oko 300 potencijalnih međudržavnih konflikata oko izvora vode. Bliski istok je jedno od takvih područja. Teško je zamisliti da bi mirovni proces u tom regionu mogao da se odvoji od procesa dogovora o korištenju resursa vode. Jedan od razloga zašto Izrael nije zainteresovan za to da se okupirana Golanska visoravan vrati u posjed Sirije, jeste taj što s tog područja Izrael dobija velike količine vode. Čak 60 odsto vode ova država crpi sa okupiranih teritorija. Ray Huffaker sa univerziteta Gainesville u Floridi upozorava kako je problem to što ne postoji međunarodno tijelo koje bi moglo da posreduje u međudržavnim konfliktima oko voda.

"To bi tijelo moglo da pomogne u potpisivanju ugovora, ali i da prisili strane da ga se pridržavaju. Ako zemlja koja je uz rijeku uzvodno uzme više vode nego što ugovor predviđa, šta je to što će spriječiti onu nizvodno da posegne za silom kako bi došla do vode? Problem je što nemamo centralno tijelo.", kaže Huffaker.

Potrebe čovječanstva sve veće, izvora sve manje

A studije pokazuju da bi ovakvih konflikata moglo da bude sve više. Već danas je oko 450 miliona ljudi u svijetu direktno pogođeno nestašicom vode. Podaci UN-a govore da bi do 2025. godine isti problem moglo da ima čak 3 milijarde ljudi. O vodi se obično ne razmišlja kao o nečemu čega bi na ovoj planeti moglo da nestane, ali dijagrami koje pokazuje David Pirce sa Instituta za okeanografiju La Jolla u Kaliforniji, ne ostavljaju puno mjesta za optimizam. Krivulja potreba čovječanstva za vodom, i ona koja prikazuje količine koje stoje na raspolaganju su sve dalje jedna od druge.

"Priroda nam neće dati više vode nego što je već imamo. Klimatske promjene će dodatno da pogoršaju situaciju i s tim moramo da se pomirimo. Realna procjena je da ćemo morati kombinujemo mjere pravljenja rezervi, smanjenja potrošnje i transfera vode sa njiva u gradove.", tvrdi Pirce.

Pierce ne spominje poljoprivredu tek tako. Oko 60 do 70 odsto vode koju čovječanstvo koristi odlazi za navodnjavanje polja. Stoga eksperti već ukrštaju industrijske biljke i mijenjaju im genetski sadržaj kako bi dobili takve koje daju urod i sa manjim količinama vode.

Balkan ima vode, samo što je zagađena

Problema neće biti pošteđen ni Balkan i istočna Evropa. Ti dijelovi Evrope još imaju industriju čija postrojenja za prečišćavanje nisu efikasna, pa problem nije taj da vode nema, nego da nema čiste vode. Stanje se pogoršava izbijanjem ekonomske krize, tvrdi Mark Rosegrant, sa vašingtonskog Međunarodnog instituta za politiku ishrane.

"U vrijeme velike ekonomske recesije te zemlje to u ovom trenutku ne vide kao prioritet. Investicije za zaštitu čovjekove okoline se odlažu u korist očuvanja društvenog blagostanja. Trenutna ekonomska situacija nas sigurno vraća nekoliko godina unazad po tom pitanju."

Nisu nezamislivi i oružani sukobi

Da voda ima zapaljivi potencijal pokazuje i podatak da je u proteklih 50 godina vođeno 37 ratova za koje jedan od razloga bio nepostojanje dogovora oko korištenja tog prirodnog resursa. Bivši generalni sekretar UN-a Butros Gali čak tvrdi: "Sljedeći rat koji budemo imali u dolini Nila, neće biti zbog politike, nego zbog vode."

Osim političara, i mali, obični čovjek, može da učini više kako bi se stvari popravile, smatra Mark Rosegrant.

"Koristite slabiji mlaz vode kada se tuširate, koristite vodokotliće koji štede vodu. Možda smatrate da to nije od velike koristi, ali ako to isto čini dovoljno ljudi, stvara se ogroman potencijal koji itekako ima efekta na konačnu potrošnju vode."