1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sloboda na prodaju

30. decembar 2012

Krajem 2012. biće skinuta oznaka "strogo povjerljivo" sa dokumenata koji govore o kupovini slobode za političke zatvorenike u DDR-u. Zbog nedostatka pouzdanih izvora, ta tema je još uvijek nepoznanica čak i istoričarima.

https://p.dw.com/p/179PH
Foto: picture-alliance/dpa

"Kupite slobodu! Pokušajte!" Ovaj naslov u bulevarskim novinama Bild bio je naslov koji bi sigurno mogao da uđe u istoriju kao jedan od onih koji su u mnogome uticali na politička zbivanja. Bild ga je objavio uz novogodišnje praznike 1962. godine. Urednici su neuvijeno od vlade Savezne Republike Njemačke zahtijevali da se založi za oslobađanje bicikliste Harryja Seidela koji je u DDR-u bio uhapšen zbog pomaganja onima koji su bježali preko granice i (tada) novoizgrađenog Berlinskog zida.

Gefängnisse Berlin Hohenschoenhausen
Zatvor službe STASI u Berlinu danas je pretvoren u muzejFoto: dapd

Proteklo je nekoliko mjeseci dok prvi politički zatvorenici nisu prešli sa istoka na zapad Njemačke. Ipak, do 1989. broj takvih je dostigao 33.755. Dakle, svaki treći politički zatvorenik DDR-a se na taj način dokopao slobode. Vlada Savezne Republike Njemačke, koja je do tada imala sjedište u Bonu, isplatila je komunističkom režimu u te svrhe ravno 3,5 milijarde njemačkih maraka.

Pomoć ili trgovina ljudima?

Ima onih koji su kritikovali takvo djelovanje vlade u Bonu. Tako se samo finansijski pomaže i stabilizuje režim DDR-a, tvrdili su neki. "Tada je to bila jedina mogućnost da se pomogne nedužnim ljudima", odgovara Ludwig Rehlinger.

Michael Bradler je danas kustos u muzeju-zatvoru. On je tu bio zatvoren punih devet mjeseci.
Michael Bradler je danas kustos u muzeju-zatvoru. On je tu bio zatvoren punih devet mjeseci.Foto: dpa - Bildfunk

Rehlinger je kao dugogodišnji činovnik i državni sekretar u Ministarstvu za unutrašnjonjemačke odnose bio jedan od onih koji su iza leđa javnosti vukli konce "otkupa" zatvorenika. Kod prve "transakcije" on lično je s koferom punim para prešao granicu i predao novac u Istočnom Berlinu.

Posao otkupa je poslije toga postao rutina. Skoro 30 godina su srijedom iz zatvora u gradu Karl Marx (danas Chemnitz) kretala i po tri autobusa političkih zatvorenika prema zapadu Njemačke.

Zatvorenicima se prilikom primopredaje prenosilo kako ništa ne smiju govoriti ni o svom boravku u zatvoru, ni o tome da su oslobođeni uz otkup. Ni vladi DDR-a, a ni onoj u Bonu nije bilo previše stalo do toga da te priče stignu u medije. Vlada u Bonu nije htjela da ugrozi proces otkupa političkih zatvorenika, a bojala se i toga da bi mogla biti optužena za trgovinu ljudima.

U "posao" bila umiješana i Crkva

U procus otkupa bila je uključena i evangelistička crkva. Postojao je i poseban interes za to jer su se među zatvorenicima nalazili i njeni saradnici. "Mi nismo svojom voljom učestvovali u trgovini ljudima. Bio je to rezultat politike jednog režima koji se nije stidio toga da prodaje svoje građane koji misle drugačije", kaže predsjednik crkvene organizacije Diakonie, Johannes Stockmeier. On dodaje da može da se postavi pitanje o tome da li je tu neko "uprljao ruke", ali da je na kraju postignut željeni cilj - ljudi su se našli na slobodi.

U korist posredničke uloge Diakonie u ovom poslu govorio je humanitarni angažman te organizacije koja je djelovala i u DDR-u. Vlada "zapadne" Njemačke, kad god je mogla, izbjegavala je da u gotovini isplati obeštećenje od 95.847 maraka za svakog zatvorenika. Umjesto toga se režimu na istoku isporučivala roba i sirovine, što je išlo preko crkve.

Akti o "kupoprodaji" će uskoro biti dostupni javnosti
Akti o "kupoprodaji" će uskoro biti dostupni javnostiFoto: picture-alliance/dpa

Ipak, vlada DDR-a je manipulisala cijelim poslom "trgovine". Ona je mogla po želji da poveća i smanji broj zatvorenika, a nije se ustezala ni od prevara. U jednom dokumentu zloglasne obavještajne službe Stasi iz 1970. godine spominje se kako joj je uspjelo "da razmijeni više stotina izmišljenih osoba, osoba koje su već puštene iz zatvora ili kriminalaca". Među onima koji su oslobođeni uz otkup bilo je i agenata zapadnih obavještajnih službi.

Autor: Azer Slanjankić (epd, dpa)

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić