Slučaj Dejagah

Profesionalac u njemačkoj fudbalskoj Bundesligi, Ashkan Dejagah, Iranac koji posjeduje njemačko državljanstvo je saopštio da s obzirom na napete izraelsko-iranske odnose iz osobnih razloga neće igrati za njemačku juniorsku reprezentaciju ( igrači do 21 godine) koja će se u naredni petak u Izraelu sastati sa izraelskim juniorskim nacionalnim timom. On je tom prilikom kazao da njegovi rođaci žive u Iranu te da ova zemlja zabranjuje svakom svom sportašu da sudjeluje na onim natjecanjima na kojima je prisutan Izrael. Trener njemačke juniorske reprezentacije i šef Njemačkog fudbalskog saveza su akceptirali ovakvo obrazloženje Ashkana Dejagaha. No s obzirom na brojne kritike njemačke javnosti najavljeni su dalji razgovori sa ovim igračom. Jedan fudbaler koja igra u njemačkoj reprezentaciji ne bi smio iz takvih razloga da otkaže jednu takvu utakmicu. Slučaj Ashkana Dejagaha nije ujedno prvi slučaj takve vrste: tako bivši napadač Bayerna iz Münchena Vahid Hashemian nije 1994. nastupio u Tel Avivu protiv Maccabija. U svakom slučaju pojedini mediji i politički eho ne pokazuju senzibilitet po pitanjima integracije – smatra u svom komentaru Peter Philipp.

To se odlično uklapa u trenutno dosadnu političku situaciju u Njemačkoj a za bulevarske novine bila je to prilika da širokoj publici efikasno iznesu svoje zaprepaštenje: Naime, njemačko-iranski fudbaler Ashkan Dejagah je izjavio da iz osobnih političkih razloga ne može da igra planiranu utakmicu u Izraelu.

To tako ne može – jednoglasno su se pobunili političari Kršćansko-demokratske unije i Socijaldemokratske partije: Kuda to vodi ako sportisti sami odlučuju protiv koga će igrati a protiv koga ne. Sport ne smije da se politizira – ko se ne osjjeća kao Nijemac ili kao doseljenik-pripadnik ovog društva, taj mora da se odrekne dresa državne reprezentacije. Centralni savjet Jevreja se priključio ovim zahtijevima – fudbaler nacionalne ekipe ne smije da inicira privatni bojkot Jevreja – navodi se u saopštenju Savjeta.

Oni bi bili u pravu da je ovaj mladi čovjek kazao da on ne priznaje Izrael i da zbog toga ne želi da igra. Medjutim on to nije učinio. Govorio je samo o osobnim razlozima te ukazao na to da on nije samo Nijemac već i Iranac. Oni koji ga tako žestoko kritiziraju samo pokazuju da ne znaju u kakvom se škripcu nalaze doseljenici-migranti sa njemačkim pasošem. Oni su očigledno malo shvatili ili uopšte ne šta to zapravo znači integracija.

Naravno stranac sa njemačkim pasošem bi trebao da pokuša da stvarno postane dio njemačkog društva, ali to ne znači da automatski treba da se odrekne svoje prošlosti, porijekla i svega što je s tim povezano. Jer on isto tako ima vezu sa starom domovinom, ima tamo rodjake i prijatelje, možda i neko vlasništvo. Bilo bi pogrešno i nepravedno da se to od njega traži. U većini slučajeva ovo pravilo se poštuje, osim kada je u pitanju politika.