Smjena vlasti u Italiji ?

U svakom slučaju o broju senatskih mijesta, odlučivaće glasovi Italijana u inostranstvu. Uprkos maloj prednosti, Prodi će u Poslaničkom domu raspolagati jasnom većinom poslanika. Da li će Prodiju uspjeti da formira stabilnu vladu zavisi međutim, od toga da li će njegov savez osvojiti većinu u Senatu. Komplikovani Izborni zakon u Italiji, pojašnjava , novinarka Sanja Mihaljinac.

«Postoje dva izborna mehanizma. U Parlamentu je na nacionalnoj, dok je u Senatu na regionalnoj bazi. Čak se razlikuju i godišta birača- za parlament mogu glasati svi punoljetni Italijani, dok je za Senat 25 godina. Da bi se dobila većina u parlamentu, dovoljno je imati samo jedan glas više da bi se dobilo 340 poslaničkih mjesta od ukupno 618, što je opet minimalna osnova za stvaranje vlade. To je recimo bio slučaj sa Prodijevim «Ulivom». Oni su sa 25.000 glasova, što je samo 0,07 % više, dobili većinu u parlamentu»

Berluskoni je promjenom izbornog zakona, sebi mislio napraviti uslugu. Međutim, sada su stvari postavljene drugačije. Šta se može desiti ukoliko ni jedna koalicija ne odnese pobjedu istovremeno u oba doma parlamenta,dakle ukoliko dođe do pat pozicije. Postoji li mogućnost održavanja novih izbora?

« U slučaju da dođe do pat pozicije, na šta je Berluskoni računao, jer je mudro promijenio Izborni zakon koji se zasniva na temelju proporcionalnog zakona, što opet znači da birač treba da zaokruži stranku unutar koalicije, bez prava na preferencijalni izbor kandidata. To je bilo slično i ranije, na primjer iz prošle legislature. U slučaju pat pozicije, jedna od šansi su novi izbori, a druga mogućnost je postizanje dogovora između ljuvice i desnice, što je trenutno veoma nemoguće, obzirom na zategnutu situaciju»

Ukoliko bi došlo vrijeme političkog nemira u Italiji, dali je to uznemirujuće i za EU,pitanje je na koje Martin Šulc, predsjednik socijalističke frakcije u evropskom parlamentu, odgovara.

«Naravno da se želi jasna pobjeda;Meni lično je draža pobjeda ljevice. Međutim, situacija je takva da moramo sačekati, ali sve u svemu će rezultati biti tako tijesni da možemo očekivati nestabilno stanje. Ali nećemo sami sebe zavaravati. Mi ni do sada u Italiji nismo imali stabilno stanje. Događaji u Italiji će se svakako i dalje razvijati međutim sa određenom dozom nesigurnosti. Iz perspektive EU, mi u ovoj veoma važnoj zemlji euro zone, želimo više stabilnosti»

Ko je Silvio Berluskoni?

Vođa konzervativne struje i lider stranke Forca Italija, došao je na čelo vlade 2001. godine. Sa petogodišnjim stažom na premijerskoj funkciji Berluskoni je ujedno i predsjednik vlade koji je najduže obavljao svoju funkciju u poslijeratnoj Italiji.

Sa bogatstvom koje se procjenjuje na oko devet milijardi eura,kontroverzni italijanski premijer je ne samo najbogatiji u svojoj zemlji, već i jedan od najbogatijih u svijetu. Vlasnik je najveće privatne radiotelevizijske mreže u zemlji, a bavi se i nekretninama, osiguranjem i izdavaštvom. Biračima je tokom predizbornih mitinga obećao veću privatizaciju državne imovine, borbu protiv utaje poreza, otvaranje novih radnih mjesta, ali i smanjenje nepopularne takse za odvoz smeća.

Ko je Romano Prodi?

Vodja lijeve opozicije 66-godišnji Romano Prodi bio je predsjednik italijanske vlade u periodu od 1996-98, da bi zatim u narednih pet

godina obavljao funkciju prvog čovjeka Evropske komisije. Prodi oko sebe okuplja osim vodećih partija ljevice i brojne manje stranke i udruženja, počev od bivših demo-hrišćana do komunista.

Svojim biračima je ponudio strožu primjenu zakona o sukobu interesa, ponovno uvođenje poreza za nasljedstvo za vrlo bogate koje je 2001.ukinuo Berluskoni, program zajmova za kupovinu prvog stana, kao i odbacivanje reforme koja pomjera granice za odlazak u penziju sa 57 na 60 godina.

Dakle, italijani su siti Silcija Berluskonija. To je najjednostavnija poruka izbora. Jezičak na vagi je do posljednjeg trenutka odmjeravao čas na jednu čas na drugu stranu: Prodi ili Berluskoni. Birači su veoma nesigurni i ne vjeruju ni jednom političkom taboru. Probleme Italije, poznaju njeni susjedi iz vlastitih teških iskustava: privredna kriza, malaksali socijalni sistem kao i visoka stopa nezaposlenosti. Partneri u EU u svakom slučaju žele da Italija izvrši do sada propuštene reforme. Ukoliko se pojedine članice EU prema tom pritanju budu postavile sa slabošću i nezainteresovano, onda će to škoditi cijeloj EU.